utorak, 21. veljače 2017.



Svaka priča u knjizi “101 anegdota iz života rudara“ prema riječima autora, je autentična.

- Ništa nije izmišljeno. Na humorističan način želio sam da opišem sve momente koje sam doživio sa rudarima. Humor je nastao iz duše i tako je i prihvaćen – priča Breščić.

Knjiga je izdata 2013. godine u 2.000 primjeraka, a on danas kaže, nema niti jednu.

- Promovirana je 2013. godine i imala je dobre kritike. Ljudi se nasmiju od srca. A i mi rudari kada radimo šalimo se. Ja sam želio pokazati kako se rudari snalaze kada im je teško, kada ulaze u jamu – priča Breščić, te dodaje da je i sam akter desetak anegdota koje opisuje.

Duh bosanskih rudara

Ističe da rudari svako druženje započnu sa anegdotama jer na taj način bježe od sumorne svakodnevnice.

- Lakše se uz smijeh i šalu obavi posao. Kako drugačije podnijeti da ideš pod zemlju, u vlagu, u neizvjesnost, moguću opasnost, a da pored svega normalno živiš i funkcioniraš. Ovako pokazujemo duh bosanskih rudara. Većina opisanih događaja desila se prije rata i nekolicina njih u ratu – navodi.

Autor ističe da nije dobio nikakve negativne kritike za svoj rad, te da su svi bili oduševljeni kada su se pronašli u njegovim pričama.

- Čitao sam komentare pojedinih medija, gdje je navedeno da sam ja pokazao sliku pravih rudara. I zaista, rudar je otvorene duše, a mnogi misle da onaj koji je neškolovan i nema šta drugo raditi ide u rudnik, ali to nije tako. Rudari su izuzetno pametne osobe i ja to pokazujem kroz anegdote. Ne može se šaliti glup čovjek jer on ne zna za šalu, za šalu treba biti dobro inteligentan – ističe autor knjige.

Poučne priče

Kazao je da već radi na drugom izdanju ove knjige koje će biti dopunjeno sa još 100 novih anegdota.

Breščić je pored ove, izdao i knjigu “Nosila te dobrina – Dolinom Trstionice“. To su, pojašnjava, poučne priče koje sadrže historiografiju Kaknja.

Želja za pisanjem javila se, prisjeća se još u gimnazijskim danima, ali očeva želja da nastavi njegovim stopama je presudila.

- Kada je bilo vrijeme da se odlučim za fakultet i kojim putem krenuti, umjesto za književnost odlučio sam se za rudnik, te sam u Tuzli upisao fakultet, a po nagovoru mog oca koji je bio rudar. Te sam nakon završenog fakulteta počeo raditi kao rudarski inžinjer pripravnik, potom inžinjer za ventilaciju, zamjenik upravnika rudnika, upravnik rudnika, glavni inžinjer, direktor rudnika Kakanj, zatim direktor sektora za razvoj, investicije i projektovanje i na kraju generalni direktor Srednjobosanskih rudnika – pojašnjava Breščić, te dodaje da će uvijek pisati i da neće stati na dvije napisane knjige te da će ih sigurno, ukoliko ga zdravlje posluži, biti još.

Neke od anegdota iz knjige “101 anegdota iz života rudara“:

“Izoliranje prsta“

Poznato je da nadzorno osoblje i većina majstora napuštaju jamu ranije a ostaju samo oni koji moraju, naravno i majstori za nužno opravljanje kvarova. Tako je dežurni električar Hido žurno napuštao jamu prolazeći pored napuštača gumenog transportera. Ovaj povika: Majstore, struja me pecka kad pritiskam taster.

Obzirom da se Hidi žurilo upita napuštača:

- A koji te prst pecka? Na što mu ovaj pokaza palac desne ruke. Majstor brže izvadi izolir traku, zamota mu taj prst i reče:

- De probaj sad, peče li te?

- Ne, odgovori napuštač, a Hido nastavi ići prema vani te mu skrenu pažnju da traku skine prije nego što uđe u kupatilo kako drugi ne bi vidjeli sistem otklanjanja kvarova.

“Redžo i produženje korita“

Izrazito vrijedni, a stasom krupni Redžo radio je na Staroj jami svoj čitav radni vijek. Krupan, neobrijan ali počesto i mrzovoljan najviše je podsjećao na Badžu iz crtanog filma o Popaju mornaru.

Na izradi prostorija otvaranja, slobodno možemo reći najspecijalnijim rudarskim poslovima, radio je poseban pogon IRO (Izgradnja rudarskih objekata), koji je održavao i zasebne raporte. Njihov poslovođa hadži Mehmed Bajtarević naredi jednom mlađem radniku da treba odmah otići i naći bravara Redžu kako bi se produžilo korito grabuljara i nastavilo bušenje i miniranje. Mladić reče da ne zna ko je taj, a poslovođa da ne bi gubio vrijeme objasni:

- Idi dole u frlezu (prozivaonu), ima oko 100 radnika, a ti dovedi onoga što ti najviše liči na medvjeda.

Momak se vrati nakon par minuta sa Redžom, bez greške.

Dvadesetsedmogodišnji Miroslav Tomić iz Brčkog, koji je još kao maloljetnik odgovarao za ubistvo Mare Mrkonjić (29) u zaseoku Mrkonjici kod Brčkog, uhapšen je zbog sumnje da je zapalio dvije kuće u Dubravama kod Brčkog.

 
Brčanska policija uspjela je vrlo brzo identifikovati piromana, koji je zapalio porodične kuće Marije Tomić i Marka Mendeša, koji rade u Austriji i Švicarskoj i ne borave u njima. Kako saznajemo, Miroslav je, inače, bratić oštećene Marije.

Prema nezvaničnim informacijama, on je nakon hapšenja policiji priznao paljevinu, ali nije kazao i zbog čega je to uradio. Tomić, je navodno, osoba se psihičkim problemima, pa nije isključeno da je zbog toga zapalio kuće.

- Utvrđeno je da su oba požara izazvana namjerno, a na osnovu dokaza, policija je došla do saznanja da je požare podmetnuo M. T. iz Brčkog. On je ubrzo pronađen i uhapšen - kazao je Halid Emkić, glasnogovornik Policije Brčko distrikta.


Brčanski vatrogasci su u noći sa subote na nedjelju imali pune ruke posla. Prvi požar prijavljen je Vatrogasnoj jedinici Brčko distrikta BiH u 2.45 sati kada im je rečeno da gori kuća u mjestu Dubrave. Vatrogasci su odmah izašli na teren i ugasili požar, a policija je pronašla tragove podmetanja požara.

Nepuna dva sata kasnije policiji je prijavljen još jedan požar u istom mjestu, koje se nalazi pored putne komunikacije Brčko - Cerik, a požar su ugasili vatrogasci iz Brčkog.

Tomić je u ljeto 2007. godine sa dva hica iz pištolja ubio Maru Mrkonjić, a potom njeno tijelo odvukao u kukuruzište. Krv je na putu tada primijetio slučajni prolaznik pa je žrtva nađena. Tomić je, prije nego što je otkriven, posmatrao policijski uviđaj na mjestu zločina. U to doba imao je samo 17 godina, pa se proces protiv njega vodio po zakonu o maloljetnicima i bio je zatvoren za javnost.


Na novom albumu nema dueta. Nisam imao niti jednu pjesmu koju bih poželio otpjevati u duetu, niti me iko inspirisao na saradnju u tom smislu.

Kako komentirate medijsku prašinu koja se digla nakon što su srbijanski mediji objavili da snimate duet sa Jelenom Karleušom? Šta je izvor ovakvih nagađanja?

Medijima je takva informacija interesantna bez obzira da li je tačna. Zvuči taman dovoljno kontraverzno i skandalozno da bude vijest, bez obzira što nema veze sa činjenicama. Jelena zna raditi svoj posao i zna dati medijima ono što žele, a to je već pola posla u šou biznisu i ja joj to uopšte ne zamjeram.

Dva puta ste učestvovali na Euroviziji. Naša zemlja posljednje dvije godine ne učestvuje na ovoj svjetskoj muzičkoj manifestaciji. Smatrate li da je to šteta za BiH i da se treba pronaći način na koji bi se finansiralo učešće naše zemlje?


"Šteta je propustiti bilo koju priliku za promociju Bosne i Hercegovine. Ali s obzirom na okolnosti, možda je bolje nikako ne predstavljati našu zemlju nego je predstavljati bilo kako. Na Eurosongu sam nastupao tri puta kao autor, od toga dva puta i kao izvođač. Mislim da je dobro sudjelovati na tom izboru, ali samo pod uslovom da imate dobru pjesmu. A puko sudjelovanje nema nikakvu svrhu.


Biste li pristali da ponovo predstavljate BiH na takmičenju za najbolju pjesmu Evrope?


Koliko pratite dešavanja u našoj zemlji? Protesti su svakodnevni, građani su nezadovoljni, kakvo to društvo postajemo i mislite li da će se nešto promijeniti u skorije vrijeme? Da li umjetnost ispašta zbog kompletne situacije?

Neozbiljno je pričati o ispaštanju umjetnosti dok ispaštaju živi ljudi zbog kojih ta umjetnost postoji, jer ti ljudi imaju preča posla i nemaju novca ni vremena za umjetnost jer se bore da prežive "od prvog do prvog". Itekako dobro znam kakav je to osjećaj, i sam imam iskustvo teškog rada u fabrici. Nisam bio ni šef ni poslovođa već na samom dnu poslovne hijararhije, i jedva sam sastavljao kraj s krajem, a još su bila znatno bolja vremena od današnjih. U toj situaciji vas ne zanima ništa drugo osim kako promijeniti tu situaciju u kojoj imate i želje i snove a ne možete ih ostvariti.

A problemi u umjetnosti, i uopšte u kulturi, tek trebaju doći na red nakon što se riješe brojni drugi problemi koji se tiču osnovne egzistencije i prava građana. Jer bez umjetnosti je život moguć. Dosadan, ali moguć. Bez hljeba, život nije moguć. Tako da su prioriteti jasni.


"Samo je nejasno dokle će ići bezobrazluk političara a dokle strpljenje naroda. Ne treba zaboraviti da su bahati političari i mediji, naš vlastiti odraz u ogledalu i to uvećan nekoliko puta. Naša zemlja i društvo propadaju, ne samo ekonomski, već i u moralnom i svakom drugom smislu. A do promjene će doći kad se svi mi pojedinačno počnemo mijenjati.


Našu zemlju su nedavno zadesile nezapamćene poplave. I sami ste se uključili u humanitarne akcije, te posjetili stradala područja. Kakva iskustva nosite? Šta smo i jesmo li naučili nešto iz ove tragedije?

Strašno je ono što se dogodilo, a većina građana koju je vodena stihija zaobišla ne može pojmiti stravične razmjere ove tragedije. Nažalost, za mnoge građane ova tragedija je samo još jedna loša vijest sa ekrana. Moja pomoć je minimalna u odnosu na nesebičnost i odvažnost mnogih ljudi koji nisu čekali političare da reaguju jer oni su, kada su problemi građana ove zemlje u pitanju, poletni kao mrtav konj. Nažalost, oporavak će trajati još dugo i posljedice neće nestati same od sebe. A s obzirom da ova tragedija polako ali sigurno pada u zaborav, posljedice će mnogi građani osjećati duže nego što bi morali.

Da se okrenemo vedrijim temama. Nogometna groznica zahvatila je BiH zbog učešća reprezentativaca na Svjetskom prvenstvu. Kako ste doživjeli naš prvi nastup na Mundijalu i šta prognozirate Zmajevima, mogu li proći grupu? Može li njihov uspjeh biti integrativni faktor naše države?


"Pokazali smo zašto smo Zmajevi. Nevjerovatno sam ponosan na naš prvi nastup. Argentina je fudbalska velesila, a provukla se kroz iglene uši protiv Bosne i Hercegovine. To je velika stvar. Nismo imali sportske sreće, ali smo pokazali da smo pravi Zmajevi i zašto svi trebaju da se plaše naših momaka.


Prvom utakmicom su najavili da najbolje tek dolazi. Moramo proći dalje. Već je plasman na Mundijal postigao više na integraciji ove zemlje, nego svi domaći političari i kompletna međunarodna zajednica. Međutim, Bosna će krenuti naprijed kada mladi ljudi, oni koji su budućnost naše zemlje, nauče najvažniju lekciju od Zmajeva – samo radom, vlastitim zalaganjem i odricanjem je moguć napredak. Ne trebaju i ne smiju čekati nikoga da im omogući bolji život, jer to neće dočekati. Moraju sami biti kovači svoje sreće. Drugog puta nema.

Cover albuma "Hotel Nacional"


Vaša muzička karijera traje dugo, vole Vas i mlađi, ali i starija populacija, kako građani BiH tako i stranci. No, u posljednje vrijeme imamo hiperprodukciju na našim prostorima kada je u pitanju muzika. Koliko je to dobro ili loše i koliko su kvalitetni mladi muzičari?

Hiperprodukcija je prisutna globalno, ne samo na našim prostorima. Dobro je što su tehnika i tehnologija postale svedostupne i što mladi muzičar može objaviti pjesmu bez ičije pomoći ako je bar malo vješt i želi sticati nova znanja. To je rezultiralo ogromnom produkcijom, ali mislim da se omjer uspješnih i neuspješnih nije puno promijenio u odnosu na vrijeme kada sam ja počinjao. Isto tako, ogromne su varijacije u smislu kvalitete, ali i svježine u novom zvuku i eksperimentima sa novim tehnologijama, a rezultati nisu baš uvijek sjajni. Ali prije svega i poslije svega, potreban je talenat, onaj X faktor koji donosi prevagu. Što bi rekao jedan moj prijatelj: Il’ ima il’ nema struje.

ponedjeljak, 20. veljače 2017.


Pod uzgojem šumske jagode podrazumijevamo one divlje europske i alpske sorte. Od običnih vrtnih jagoda, ove se razlikuju po tome što su im plodovi manji. Kako rastu, tako formiraju uredne kupove koji se šire u promjer do 40 cm-a. Cvjetaju cijelu sezonu, a listovi su joj svjetlo zelene boje.

Ljekovitost šumske jagode


Još od davnina poznata je ljekovitost divljih šumskih jagoda. Ljekoviti su svi njezini dijelovi, korijen, izdanci, lišće i plodovi. Koriste se za liječenje bubrežnih i žučnih kamenaca, protiv nesanice i za smirenje te za poboljšanje probave i apetita. Dobre su kao protuupalno sredstvo, a i kod reume. Plodovi su puni minerala kao što su kalcij, natrij, fosfor i željezo. Imaju velike količine eteričnih ulja i tanin. Puni su vitamina C, salicilne i vinske kiseline. Listovi šumske jagode ubrane u ljeto možete staviti u rakiju, a kada je razrijedite možete dobiti idealno sredstvo za ispiranje usta. Ovom vodicom, osvježite dah i spriječite neugodan zadah i bolesti zubnog mesa.


Uzgoj šumske jagode


Kod uzgoja divljih sorta, alpske jagode ćete vrlo lako uzgojiti. One ne trebaju posebno bogato i vlažno tlo, iako će im takvi pogodni uvjeti povećati plodnost. Sade se na udaljenostima do 40 cm-a jer možete očekivati da se toliko rasprostru. Divlje jagode je bolje uzgajati na vlažnijem tlu koje je pomalo prekriveno sjenom.


Što se tiče uzgoja u stakleniku, alpske jagode možete uzgajati tako, ali one će tada biti osjetljivije. Možda će ih češće napadati crveni pauk. Za uzgoj europskih divljih jagoda ne preporučuje se uzgoj u staklenicima jer ne vole zaštićene uvjete. Radije ih pokušajte uzgojiti u loncima jer trebaju manje vode nego moderne vrste.



Alpske jagode koriste se i u svrhu ukrasne vrijednosti. Njima se prekriva tlo i na taj način mogu biti lijep ukras u vašem vrtu. U isto vrijeme zbog toga što rastu kao skupine, dobra su zaštita kukcima tijekom mjeseci hibernacije.


Kod razmožavanja bitno je spomenuti da se alpske jagode uzgajaju iz sjemena. Ostavite plodove da se osuše na suncu pa dobro istrljajte. Tako ćete dobiti sjeme koje možete posaditi u zadnjim zimskim mjesecima ili odmah na početku proljeća. Sjeme koje će biti posađeno u proljeće ne treba prekrivati zemljom. Temperatura tla bi trebala biti oko 15 stupnjeva.


Održavanje šumske jagode


U proljeće je šumske jagode potrebno redovito plijeviti i malčirati te općenito svaki mjesec prskati otopinama algi. Početak proljeća rezerviran je i za sijanje novih vrsta. Ljetni mjeseci donijet će vam i prve plodove. Berite tijekom cijelog ljeta i uživajte u ovim ukusnim jagodama. U jesen otklonite stare biljke. Zima je idealna za sadnju biljaka pod zaštitom u loncima.


Berba jagoda


Berba jagoda rezervirana ja za ljetne mjesece. Tijekom cijelog ljeta moći ćete uživati u šumskim jagodama.


Jagode u kulinarstvu


Od šumskih jagoda mogu se pripremiti pekmezi, želei, džemovi, kompoti ili sirupi. Ukusne su pa iskoristite ljetne mjesece kako bi uživali u finim, svježim plodovima. Ako ćete kuhati džem ili žele, dodajte malo vode tijekom pripreme jer plodovi nemaju puno tekućine.


Šumske jagode se mogu naći u šumskim predjelima sve do 1500 metara nadmorske visine. Autohtono područje divljih jagoda je Europa, ali u prošlosti su se uzgajale samo sjeverno od Alpa. Upravo zato, Grcima su bile nepoznate, a i Rimljani su jako malo znali o njima. Ubrzo su stigle i američke sorte, ali nisu zadržale takvu popularnost u Europi kao ove autohtone divlje šumske jagode. One su osvajale svojim primamljivim mirisom i okusom. Tek u 19. st. počele su se uzgajati hibridne jagode.

Ako vidite svoju sliku, ili bilo koga drugog, naročito djece gdje vam je samo jedno oko crveno od blica, to može biti znak retinoblastoma, odnosno oblik raka oka.

Prisjetimo se priče o majci Naomi Whitmore koja je zahvaljujući fotografiji primijetila neobičan odsjaj u samo jednom oku njezinoga sinčića. Zahvaljujući toj fotografiji njezino dijete je i danas živo, piše Dnevno.

Nakon prve fotografije i tog neobičnog odsjaja, majka je svog sinčića fotografirala još nekoliko puta. Ono što je otkrila doista ju je iznenadilo i uplašilo te je pomoć odlučila potražiti kod liječnika te mu predočiti fotografije koje su je zabrinule.

Nakon što je liječnik vidio fotografije odmah je primijetio kako s dječakovim okom nešto nije u redu. Nakon obavljenih testiranja ustanovljeno je kako Harry na lijevom oku ima pet malih tumora. Retinoblastom je brzo napredujući tumor koji se razvija u stanicama mrežnice oka, a onaj neobičan odsjaj u oku s fotografije bio je refleksija tumora.

Ovu ranu fazu tumora gotovo je nemoguće otkriti, a da majka nije uslikala dječaka i reagirala na sumnje danas Harry najvjerojatnije ne bi bio živ.

Retinoblastom je brzo napredujući tumor koji se razvija u stanicama mrežnice. U razvijenim zemljama, retinoblastom ima jednu od najvećih stopa izlječivosti od svih malignih tumora dječje dobi (95-98%), s preživljenjem od preko 90%. Retinoblastom je tumor koji vrlo dobro reagira na terapiju.

Postoje dva oblika bolesti; genetski nasljedni oblik i negenetski, nenasljedni oblik. Približno 55% djece koja boluju od retinoblastoma imaju negenetski, nenasljedni oblik. Ako ne postoji povijest bolesti unutar obitelji, bolest se označava “sporadičnom” ali to ne isključuje da se ne radi nužno o negenetskom obliku. U oko dvije trećine slučajeva, samo je jedno oko pogođeno (jednostrani retinoblastom); u jednoj trećini, tumori se razvijaju u oba oka (obostrani retinoblastom).[1] Broj i veličina tumora na svakom oku može varirati. Položaj, veličina i kvantiteta tumora se proučava pri odabiru načina liječenja.

Najčešći i najočigledniji sipmptom je abnormalan izgled zjenice. U zdravom oku, zjenica može izgledati crveno kada smo uslikani na fotografiji gdje je korištena bljeskalica, dok naprotiv na oboljelom oku, zjenica može biti bijela ili žuta (leukokorija). Žućkast izgled zjenice također može biti vidljiv pri slabijem umjetnom svjetlu i može nalikovati oku mačke.

Ostali manje učestali simptomi su: pogoršanje vida, crveno i nadraženo oko, zaostajući rast ili odgođen razvoj. Kod neke djece može se razviti škiljavost, koje se često naziva “razrokost” (gledanje u križ) (strabizam).

Ako se primjeti bilo koji od ovih simptoma ili postoji razlog za zabrinutost, treba se posjetiti obiteljskog liječnika ili specijalista pedijatrije. Ako je bijela refleksija oka uhvaćena na fotografiji, fotografiju se treba uzeti sa sobom kod liječnika opće prakse ili specijalista pedijatrije. Ovisno o položaju tumora, mogao bi biti vidljiv kroz zjenicu kada se pogleda oftalmoskopom. Pozitivna dijagnoza se obično dobije pregledom pod anestezijom (EUA).

Refleksija bijelog oka nije uvijek pozitivna indikacija retinoblastoma i može biti prouzrokovana lošom refleksijom svjetla ili drugim uvjetima kao što je Coatsova bolest (eksudativni retinitis).

Jedna majka otkrila je da boluje od agresivnog oblika raka jajnika zahvaljujući Facebooku. Laura Everley (36) shvatila je da boluje od karcinoma kad je ugledala jednu objavu na ovoj društvenoj mreži.


Ona je patila od nadutosti, bolova u donjem dijelu stomaka, zatvora i često je imala potrebu da mokri, ali je sve to pripisivala sindromu iritabilnog crijeva ili endometrioze, od čega je prije bolovala.

– Simptomi su bili isti, pa sam pomislila da je to sindrom iritabilnog crijeva. Počela sam jesti hranu bez glutena, ali nije bilo nikakvog poboljšanja. Nikad nisam ni pomislila da imam rak. Jednostavno ne mislite da se to vama može dogoditi.

Početkom 2014. godine, kad je pročitala taj post na Facebooku, simptomi su je mučili već tri mjeseca.

– Jedna prijateljica podijelila je objavu svoje prijateljice o svojim iskustvima s karcinomom i šta je sve prošla. Tu je bio popis simptoma i shvatila sam da ih sve imam. Pozvala sam ljekara i rekla da možda imam rak.


Ljekari su potvrdili da Laura ima cistu, ukonili je i poslali cistu na biopsiju. U desetom mjesecu 2014. godine pozvali su je u bolnicu.

– Mislila sam da idem samo na kontrolu, pa sam išla sama. Tada mi je rečeno da imam karcinom. Bila sam sama kada su mi rekli. Bilo je strašno. Ostala sam s jednom medicinskom sestrom, gušeći se u suzama satima. Čim sam izašla iz bolnice, nazvala sam supruga Marka i rekla mu loše vijesti. Nisam to mogla zadržati za sebe, morala sam nekome ispričati. Morala sam reći i sinu Harryju, ali on ima samo pet godina, tako da baš i ne zna šta znači rak jajnika.

Dvije sedmice kasnije Laura se sastala s hirurgom koji joj je ponudio da odstrane jedan jajnik ili da naprave potpunu histerektomiju, što bi značila da više neće moći imati djecu.

– Imala sam Harryja, ali sam željela još djece. Bilo je teško, ali odlučila sam se na potpunu histerektomiju. Nisam željela da se rak vrati. Nakon toga su mi ljekari rekli da sam napravila dobar izbor, jer je rak bio u takvoj fazi da bih na kraju svejedno trebala histerektomiju – prisjetila se.

Sada se bliži kraj kemoterapije i ljekari su uvjereni da će Laura biti dobro. Liječenje je bilo naporno, poslije svakog kruga bila je bolesna sedam dana. Također, izgubila je i kosu. Ona također želi da žene budu svjesne opasnosti raka jajnika.

– Mislim da žene nisu upoznate sa simptomima. Nema definitivne liste, neki su pomalo nejasni, a neki simptomi mogu značiti puno toga. Lako je odbaciti i ignorirati simptome, ali nije vrijedno rizika.

Rak jajnika smatra se “tihom bolešću” jer se simptomi u pravilu javljaju tek u uznapredovalom stadiju, kao posljedica pristunosti velike tumorske mase ili tekućine u trbušnoj šupljini.

Najčešći simptomi raka jajnika su: grčeviti bolovi u trbuhu koji traju dulje od 14 dana, osjećaj napuhivanja, pritisak u zdjelici, mučnina ili žgaravica. Mogu se javiti smetnje u pražnjenju crijeva (zatvor ili proljev) te povraćanje.

Neke žene mogu osjetiti urinarne simptome poput nevoljnog istjecanja mokraće. Ginekološke smetnje, primjerice nepravilno vaginalno krvarenje ili bol tijekom spolnog odnosa javljaju se u manje od četvrtine oboljelih. Od generalnih simptoma mogu se javiti umor, gubitak apetita te neobjašnjivo smanjenje ili povećanje tjelesne težine.

Povećanje trbuha kod žena oboljelih od raka jajnika može biti posljedica veličine samog tumora ili nakupljanja tekućine u trbušnoj šupljini koja se naziva ascites.

Kad se probudila, automobil se nekontrolirano okretao. Kellie je ostala bez svijesti, zatočena u preokrenutom automobilu. Kad su je napokon oslobodili, hitno su je prevezli u bolnicu. “U to vrijeme, mislila sam da je to najgora stvar koja mi se mogla dogoditi. Imala sam 17 godina, trebala sam krenuti u posljednji razred srednje škole, a nakon toga sam se bojala voziti ili čak ući u automobil”, ispričala je.

Nakon što je sedam dana bila prikovana za krevet, članovi njene porodice odlučili su je odvesti na odmor, kako bi zaboravila na saobraćajnu nesreću. Nisu mogli ni slutit da će joj se dogoditi još veća nesreća. Kellie je s ocem odlučila ići skijati na vodi, ali brod njene porodice nije htio krenuti. Odjednom je eksplodirao i završio u plamenu. “Sjećam se da mi je vatra dolazila do očiju i sve što sam mogla napraviti bilo je zatvoriti ih. Pokušala sam skočiti s broda, no poskliznula sam se. Pogledala sam iza sebe ne bih li ugledala svog oca, no vidjela sam da mi noge gore. Kad sam skočila u vodu, pala sam u šok. Moj tata je i dalje bio na brodu.

Vrištala sam bez prestanka. Naišao je drugi brod i spasio nas, no čim sam izašla iz vode bol je postala toliko jaka da sam bila uvjerena da umirem”, opisala je Kellie. Na mjestu nesreće brzo su se pojavili novinari. “Zadnje što sam željela bilo je to da ljudi pokušavaju fotografisati moje opečeno lice i tijelo”, ispričala je Kellie za BuzzFeed News, prenosi Index.hr. Prve faze oporavka bile su joj najteže.

“Ljudi su mi govorili da sam čudo i da sam jaka osoba. Pokušavala sam se ponašati kao jaka osoba, no duboko u sebi borila sam se s PTSP-om, depresijom i tjeskobom. Trebalo mi je godinu dana da se uzrujam i da prestanem biti ‘jaka osoba’ koju su svi vidjeli”, ispričala je. U bolnici je provela mnogo vremena, a i nakon odlaska kući dugo se oporavljala. “Morala sam ponovno učiti hodati. Nisam smjela na sunce pune dvije godine, pa sam bila pokrivena od glave do pete i nosila sam kišobran sa sobom.

Ljudi su zurili u mene, posebice jer mi je koža bila ružičasta, nisam imala kose ni obrva. Morala sam mazati kožu kremama pet puta dnevno pune dvije godine”, opisala je samo dio tretmana. Svoj oporavak duguje, kako kaže, dvjema stvarima: svojoj porodici i tjelovježbi. “Aktivan i zdrav život me spasio. Veliku ulogu odigrala je i moja porodica. Moja mama je bila uz mene, ona je anđeo. Morala me kupati, voditi na WC, češljati me…” opisala je Kellie. Puno joj je pomogao i otac koji je bio s njom u trenutku nesreće.

“Zajedno smo prolazili kroz to i nijednom nije mislio samo na sebe. Uvijek ću mu biti zahvalna na pomoći, ljubavi i nježnosti tokom cijelog tog vremena”, rekla je. Povratak u školu bio joj je jako težak. “Nisam imala obrve, a moja koža i dalje je bila crvena. Ljudi koji nisu znali šta mi se dogodilo su zurili u mene, jer sam nosila zavoje, šešir i kišobran”. Ispričala je kako djevojke iz protivničkog košarkaškog tima nisu htjele igrati s njom zbog njenog izgleda te su izrekle nebrojene užasne komentare o njenom izgledu.

Kellie nikad nije dopustila da je to slomi, a kad danas gleda fotografije iz bolnice govori: “Prešla sam dalek put”. Danas 22-godišnja Kellie studira fitness i nutricionizam te radi kao osobni trener. Njen profil na Instagramu pun je inspirativnih postova o brizi za sebe, fitnesu i pozitivnosti. “Aktivan i zdrav život pomogli su mi da preživim to sve. Tjelovježba je najučinkovitiji antidepresiv, no najmanje ga se koristi.

Najkorisnije se osjećam kad pomažem ljudima da ostvare svoje ciljeve, oslobode endorfine i osjećaju se dobro. To je ono što volim i oko čega sam jako strastvena”, rekla je. Iako je tokom oporavka naučila da je najvažnije ono što je u nama, a ne na nama, Kellie se ponosi i što je naučila jako dobro crtati obrve koje nije imala. Ističe da je nesreća imala pozitivnu stranu, jer da se nije dogodila, ona možda nikad ne bi pronašla svoju strast. “Ne bih postala osobni trener i ne bih mijenjala tuđe živote”, zaključuje i savjetuje svima da se okruže pozitivom i ljudima koje vole.


Leonardo Gospodnetić (33), magistar kineziologije i učitelj Divine Health Programa i tibetanskog Usui Reikija iz Šibenika, šokirao je sugrađane javnom demonstracijom održavanja zdravlja – urinoterapijom.

Učitelj joge i nastavnik tjelesnog odgoja, naime, svakog jutra prije vježbi disanja i meditacije ispije sedam gutljaja vlastite mokraće!

– Mnogi se ovdje zgražaju, ali ja to nisam izmislio, već samo primjenjujem ono što je odavno poznato i ukorijenjeno u tradiciji. Kad bi neko ugazio na ježa, uvijek je savjet bio – pomokri se na ranu. Najstariji zapis o urinoterapiji datira od prije pet hiljada godina i nađen je u Indiji. U svim razdobljima na mnogim krajevima svijeta sve do danas se urinoterapija održala, a to što kod nekih izaziva šok, ne mijenja ništa na stvari – kaže Leo za 24sata.hr.

  Plinije stariji piše o upotrebi urina kod liječenja rana, ujeda psa ili zmije, kožnih bolesti, infekcija oka, opekotina i ožiljaka. Leonardo kaže kako u posljednjih godina sve više znanstvenika i liječnika proučava i primjenjuje ovaj oblik liječenja i izdaje knjige o tome.

– U lijekovima koje piju bolesni ljudi kriju se mnogo gadljivije i opasnije supstance od onih iz mokraće. Ljudi ih konzumiraju i k tome ih skupo plaćaju. Dok se mi čudimo i zgražamo, farmaceutske fieme zarađuju milijarde prodajom lijekova napravljenih od sastojaka urina – kaže Leonardo.

Preporučuje se mokraću koristiti na više načina. Unutarnja primjena podrazumijeva ispijanje, post, klistir, grgljanje, ukapavanje, ušmrkavanje, homeopatske tinkture ili injekcije, a vanjska masiranje, obloge, utrljavanje i kupku od mokraće.

On je počeo s ispijanjem vlastite mokraće još 2006. godine, kada se u Divine Energy Parku došao u kontakt s urinoterapijom. Svjedočio je kako je mnogima pomogla, nekima i spasila život, a njemu osobno je ispijanje urina pomoglo u poboljšanju općeg stanja organizma. Zdravima, kaže, urinoterapija pomaže da očiste i obnove tijelo, a bolesnima je lijek.


– Urinska kiselina pomaže u kontroli molekula koje u tijelu izazivaju rak, a kontrolira i proces starenja, zaustavlja širenje stanica raka i smanjuje kancerogene izrasline, directin iz urina slaže stanice raka u red od početka do kraja… U mokraći su sastojci koji sprječavaju pretilost, produljuju život i u njima je moguće pronaći lijek protiv mnogo bolesti, anemije, raka dojke, dijabetesa i niza drugih. Pokazao se i kao lijek protiv neplodnosti, pa čak i kao kontracepcija. Sve je potvrđeno u praksi i znanosti. Ništa nisam izmislio, samo koristim ono što su ljudi davno otkrili – kaže Leonardo.

Stručnjaci tvrde kako nas bubrezi oslobađaju svega što nam ne treba, da se to vraća nazad je zapravo kontraproduktivno.

Svidjelo se to vama ili ne, za ovakve emocije i tenzije  postoje realni razlozi, a snahama ma i ne moraju biti prihvatljivi…

1. Vi vjerovatno niste žena koju bi ona htjela za svog sina

Kriterijum prema kojima biramo partnere ne moraju i najčešće nisu isti kao oni sa “liste” naših roditelja. Stariji i iskusniji često na ovu listu na prvo mjesto stavljaju recimo porijeklo te religiju kao i etničku pripadnost. Nove generacije ne opterećuju se ovim stavkama, ali ipak se na kraju ispostavi da je upravo popis sa spomenute liste taj koji može dovesti do problema u braku, piše Express.

2. Previše ste atraktivni

Najveće razlike između mišljenja mladih i starijih se upravo događaju zbog drugačijeg stava o fizičkom izgledu. Mlađe generacije cijene atraktivne ljude, pa u odnosu na to biraju i partnere, jer žele “dobre gene” za fizički izgled potomaka. Roditelji pak razmišljaju drugačije, pogotovo ako je žena ljepša od muškarca. Na osnovu iskustva, stariji ljudi vjeruju da atraktivna žena lakše napušta svog muža i pronalazi novog muškarca.

3. Svekrve mogu nesvjesno stati na put vašoj dugoj vezi

Kada biste pitali ove žene da li žele da njihovi sinovi imaju duge, stabilne veze, sigurno bi vam odgovorile – da. Međutim, za većinu muškaraca su monogamne veze totalno neprihvatljive. Miješanje njegove majke u vaš odnos može biti često način da pomogne sinu da “raširi krila”, što se najčešće dešava na nesvjesnom nivou, jer se radi o čistoj roditeljskoj zaštiti.

4. Postali ste joj konkurencija kada je pažnja u pitanju

Jako je teško vašim svekrvama naviknuti se da postoji nova žena u životu sinova. Ovo je još tipičnije za starije žene u ulogama svekrva, jer žive u konstantnom strahu da će izgubiti svoje dijete. Koliko god vam se ovo čini kao sebično postupanje, ne zaboravite da ćete i vi jednog dana biti majka.

nedjelja, 19. veljače 2017.


Ljubitelje Nutelle najprije je na noge digla informacija da bi ova omiljena slastica mogla nestati s polica trgovina, a sada se rasprava zahuktala oko njenog sastava.



Ljubitelje Nutelle najprije je na noge digla informacija da bi ova omiljena slastica mogla nestati s polica trgovina jer sadrži kancerogeno palmino ulje, a sada se rasprava zahuktala oko njenog sastava.

Prije nekoliko dana na Redditu je objavljena i fotografija koja prikazuje sastav Nutelle, a vrlo brzo se proširila drugim društvenim mrežama.

Prema toj fotografiji, u Nutelli je najviše šećera, a potom palminog ulja. Kakaaa i lješnjaka ima daleko manje.

U raspravu se uključila i nutricionistica Mehgan Telpner koja tvrdi kako je namaz toliko opterećen šećerom da bi praktički trebao biti zabranjen.

Stručnjak otkriva: Ovo je prava istina o štetnosti palminog ulja




– U tijeku tehnološke obrade palminog ulja nastaje glicidoil ester masnih kiselina – on je kancerogen i teratogen. Osim njega, u tijeku tehnološkog procesa kada se palmino ulje stavlja u druge proizvode, pogotovo u kompleksnijim sastavima, nastaju i druge štetne tvari za koje je određena maksimalna dopuštena visina.

Katalenić nam je otkrio i zašto se palmino ulje uopće počelo koristiti:

– Druga ulja da bi postigla konzistenciju masnoća morala su se hidrirati. Da bi to postigli nastale su transmasne kiseline koje štete organizmu. Zato se prešlo na palmino ulje, no tada se nije znalo što je sve štetno u njemu.

Tehnološki postupak palminog ulja, od skidanja neugodnih mirisa i boja, ne smije se odvijati preko 200 stupnjeva. Unutar tehnološkog procesa, kada se ulje stavi u neki drugi proizvod, ta temperatura mora biti niža.

Dodaje da Europska agencija za hranu ni u jednom trenutku nije rekla – nemojte koristiti palmino ulje jer bi takva izjava uzrokovala veliku štetu u industriji. Zato i je teško samom potrošaču razlučiti što treba učiniti.

Europska agencija za hranu: Nutella može biti kancerogena

Proizvođač Nutelle, talijanski Ferrero, odbacio je izvješće Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA) u kojem se navodi da jedan od sastojaka popularnog namaza kancerogen. Riječ je o palminom ulju koje Nutelli daje glatku teksturu i produžava joj rok trajanja.

EFSA navodi kako je palmino ulje opasnije od bilo kojeg drugog ulja, a isti je zaključak nedavno donijela i Svjetska zdravstvena organizacija (WHO), no Ferrero tvrdi da u proizvodnji popularnog namaza ulje obrađuju na nižim temperaturama uz visok tlak.

Ferrero je zbog ovih zaključaka pokrenuo veliku televizijsku kampanju kojom želi objasniti da palmino ulje nije opasno i da Nutella bez njega nikako ne bi bila ista.

Postoji i još jedan problem; palmino ulje najjeftinije je na tržištu i njegova zamjena nekim drugim sastojkom proizvođača bi koštala između osam i 22 milijuna dolara godišnje, navodi Reuters.

– Proizvodnja Nutelle bez palminog ulja namaz bi učinila lošijim i to bi za nas bio veliki korak unatrag – rekao je Ferrerov menadžer Vincenzo Tapella.

EFSA je još u svibnju objavila da je palmino ulje jači kancerogen od svih drugih ulja kad ga se zagrijava na temperaturama višima od 200 stupnjeva Celzijusa.

U Ferreru tvrde da oni ulje obrađuju na nižim temperaturama uz visok tlak.

– Taj proces traje duže i 20 je posto skuplji od obrade ulja na visokoj temperaturu. Palmino ulje koje mi koristimo je sigurno jer dolazi iz svježe iscijeđenih plodova – navodi Ferrero u svojoj TV reklami.

Inače, većina biljnih ulja se pri visokim temperaturama razlama na toksične aldehide koji su povezani s povećanim rizikom od razvoja raka, srčanim bolestima i dijabetesom tipa 2. Najzdravijim se pokazalo maslinovo ulje i svinjska mast.

‘Nećemo je povlačiti s polica u Hrvatskoj’

– Talijanski supermarket Coop je povukao svoju privatnu marku proizvoda koja je sadržavala palmino ulje. Nutella je sigurna za konzumiranje. Zdravlje i sigurnost potrošača su apsolutni prioritet za Ferrero. Nutella koja se prodaje u Hrvatskoj je sigurna za konzumaciju. Ferrero ne planira povući Nutellu iz prodaje u Hrvatskoj i drugim zemljama – odgovorili su nam

Kažu da klinička i “prava” smrt nemaju baš puno zajedničkih strana. Kod kliničke smrti dođe do zastoja rada srca i respiratornog sistema dok mozak nastavlja svoju funkciju, radi i živ je.

Oni koji dožive kliničku smrt nerijetko se ponovo vrate u život. Kod prave smrti umre i mozak i više povratka nazad nema.

Istina, primjera onih koji su se nakon smrti “vraćali kući” sa svoje sahrane malo je ali ih je bilo. Po riječima Murata Musabegovića iz Vogošće, jedan od takvih slučajeva 1960. godine zabilježen je i u njegovoj općini.

Oproštajni govori

– Vukan Perić, sin Lazara, rođen 1929. godine u vogošćanskom naselju Budišići šezdesetih godina važio je za vrlo zanimljivog šereta, kaže Murat Musabegović. U svojoj dvadesetoj godini oženio se Ružom Bogdanović koja mu je rodila više kćerki. Znao je zbijati šale na tuđi ali i vlastiti račun. Jednog dana 1960. godine, prijatelje, poznanike i radne kolege iz firme UNIS-ENERGOTEHNIKA u Vogošći, gdje je radio, naprasno je šokirala vijest o njegovoj, iznenadnoj, smrti. Smrtovnice o obavijesti za sahranu bukvalno su osvanule preko noći. Rijeka građana počela je obilaziti njegovu porodicu i izražavati joj sućut. Njegove radne kolege, pritekle su u pomoć kako bi sahrana protekla onako kako zaslužuje dobar, vrijedan i društven radni kolega.

Kažu da se na njegovom pogrebu okupio do tada najveći broj građana jer ne dešava se svaki dan da, bukvalno, preko noći, neko umre u “cvijetu mladosti”.

Predstavnici sindikata njegove firme, predstavnici društveno političkih organizacija i drugi prijatelji i poznanici, u svojim obraćanjima nad njegovim odrom, pohvalno su opisivali životopis Vukana Perića. Neki su u svojim oproštajnim govorima naznačavali kako bi on “da je kojim slučajem živ tek znao uživati u čarima života”.

Nakon oproštajnih govora sveštenik je pozvao one koji su se, cjelivanjem pokojnika, htjeli oprostiti od njega. Radnici pogrebnog preduzeća skinuli su poklopac sa sanduka.

– Šta se ovdje zbiva, začuo se glas iz kovčega.

Radnici pogrebnog preduzeća i oni koji su se nalazili u neposrednoj blizini odra počeli su padati u nesvjest.

Drugi su, pak, vidjevši da pokojnik ustaje iz sanduka svojim nogama “dali vjetar” i pobjegli sa groblja glavom bez obzira.

– Čekajte i mene, slušali su za sobom “pokojnikove” povike.

Vidjevši da je ostao sam “pokojniku” nije bilo druge nego da, pošto se malo pričestio ostavljenom rakijom, sanduk u kojem je ležao uzme pod ruku i zaputi se prema svojoj kući.

Uz put su mu neki, ne znajući za njegovu sahranu, otpozdravljali čudeći se mrtvačkom sanduku koji je nosio.

– Sigurno opet zbija neku šalu, komentarisali su.

– Nešto su mi se leđa od ležanja ukočila. Vi sjednite i počastite se, a ja ću da se odmorim malo, rekao je gostima koje je zatekao u svojoj kući. Nemalo je bio iznenađen kad su oni svi od reda počeli padati u nesvjest.

Ispustio je mrtvački sanduk iz ruku te se latio česme da sa vodom kvasi lica prisutnih i tako ih budi iz nepredviđenog sna.

– Šta se ovdje zbiva, opet mu izleti isti uzvik ko na groblju. Je li se to neka moja kćerka udaje pa mi ne smiješ reći, pitao je svoju suprugu Ružu koja je polako počinjala da dolazi k sebi. Ni je to razlog za tugu. Idem po muziku da napravimo pravo veselje.

Tek kada su se i drugi počeli pribirati i dolaziti k sebi objasnili su mu o čemu se, zapravo, radilo. Rekli su mu kako su ga maloprije “ispratili” na groblje, te im nije jasno kako je uskrsnuo. Ne vjerujući da je živ štipali su ga po raznim dijelovima tijela. Njegovi uzvici bola vraćali su ih u stvarnost.

Ispostavilo se, kasnije, da se Vukan Perić izvjesno vrijeme nalazio u stanju kliničke smrti. Kako je do toga došlo i kako se on ponovo vratio među žive nikada u potpunosti nije razjašnjeno. Tek, godinama kasnije njegov slučaj se prepričavao po sijelima i prelima.

Čuvao sanduk

Vukan je na tavanu svoje kuće brižno čuvao pogrebni sanduk, čistio ga i glancao s vremena na vrijeme, kako je sam volio reći, da mu se nađe pri ruci ako zatreba.

Njegovi prijatelji sjećaju se brojnih komičnih scena koje su pratili njegovo putovanje i povratak sa “onog svijeta”. U radnoj sredini, kada bi ga rukovodioci ulovili da zabušava sa ispunjenjem radnih zadataka, znao je iz džepa trznuti svoju smrtovnici i govoriti da ga puste na miru.

– Kako će mrtav čovjek ispunjavati radne zadatke, govorio im je u šali.

Da li je Vukanu, u međuvremenu, zatrebao pogrebni sanduk u kojem je, svojevremeno, boravio teško je znati. Minuli rat u Bosni i Hercegovini izbrisao je tragove na putu kojim je on krenuo. Gdje je on danas? Da li je živ? Malo ko to zna.

U Vogošći je nestalo njegovih dosjetki i šala, priča o njegovom pogrebu i zagrobnom životu ali ne i sjećanja na njega i njih…

Dosad smo imali razne tvrdnje ljudi koji su se izlečili pomoću đumbira ili poznaju nekoga ko se tako izlečio, ali sada i naučnici tvrde da ovaj čudotvorni koren ubija ćelije raka, i ne samo to, nego ih tera da ubijaju jedna drugu.

Ćelije raka počinju da napadaju jedna drugu i međusobno se uništavaju, a ovaj začin pomaže i u ublažavanju mučnina i bolova osobama koje prolaze kroz hemoterapiju, prenosi MojeZdravlje.

Đumbir se dugo koristio za tretiranje upala i mučnina, ali rezultati koji su prezentovani na predavanju Američkog Udruženja za istraživanje raka otkrivaju da kada se koristio prah đumbira za lečenje raka, one su sve izumrle nakon izlaganja tom sastojku. U medicinskom žargonu to se zove apopotoza – programirana smrt ćelije. Kada je đumbir prisutan, ćelije raka čak napadaju jedna drugu, to se zove autofagija.

Dok se đumbir smatra kao sjajan prirodni lek za one koji prolaze hemoterapiju, osobe koje imaju rak mogu ga koristiti na vlastitu volju u većim količinama. Jedno drugo istraživanje koje pokazuje sposobnosti đumbira u borbi protiv raka jajnika navodi:

“Đumbir sprečava rast i modeluje izlučivanje angiogenih faktora u ćelijama raka jajnika. Korišćenje dijetetskih supstanci kao đumbir, imaju potencijal u lečenju i prevenciji raka jajnika.”

Vrednost đumbira je, kako stručnjaci navode, u sadržaju aktivnih materija koje imaju analgetske, sedativne, antipiretske i antibakterijske efekte. Konzumacija đumbira leči želudačno crevna poremećaje nastale putnom mučninom ili trudnoćom.

Istovremeno đumbir nema nepoželjnih nuspojava, kao što je, na primer, pospanost, koja se pojavljuje uzimanjem farmaceutskih preparata. Olakšava varenje (podražuje peristaltiku i lučenje želudačnog soka), deluje protiv nadimanjai stišava želudačno-crevna grčeve.

Đumbir se uzima i za jačanje apetita. Preventivno deluje protiv zaraznih bolesti jer je antiseptik (uništava mikroorganizme), stimuliše sekreciju mukusa i na takav način ublažava kašalj i olakšava bol u grlu. Deluje i protivupalno, što se odnosi na mnoge bolesti, uz ostalo, na reumatoidni artritis, kada uzimanje đumbira smanjuje bolove, otoke i jutarnju ukočenost, a poboljšava pokretljivost zglobova.

Deluje kao antikoagulans, odnosno sprečava zgrušavanje krvi i stvaranje tromba. Deluje povoljno na rad jetre i smanjuje holesterol. Pomaže kod migrene i drugih vrsta glavobolja. Takođe, đumbir snižava povišenu telesnu temperaturu. Deluje i kao antioksidans, odnosno protiv štetnog delovanja slobodnih radikala, a uz ostalo sadrži kurkumin i deluje protiv raka i ateroskleroze.

Đumbir možete koristiti u neograničenim količinama, kao začin, kao sok ili čaj u hrani ili u piću. Kao začin prisutan je u svim prodavnicama, a kao koren potražite ga u prodavnicama zdrave hrane.


Proslavljeni glumac, reditelj i producent Dragan Bjelogrlić, rodom iz Barande, upravo tamo provodi najveći dio vremena, a njegove komšije su rado popričale o njemu i njegovoj porodici.


Prva osoba koja je otkrila nešto o Bjelogrliću je baka Melanija Vasić, koja stanuje odmah pored porodičnog doma Bjelogrlića. Kaže, Dragana i njegovog brata Gorana zna od malih nogu, a u dobrim je odnosima i sa njegovom majkom Nadom.

“Znam ga od malih nogu, uvijek je bio jako fin dečko. Dragan je živahniji i energičniji, Goran je nekako tokom cijelog djetinjstva bio mnogo mirniji. Mada, obojica vole da se šale sa ljudima. Majka im je jako fina, poštena žena. Preko ljeta ona je stalno ovdje u selu, a čim počne zima, odlazi za Beograd. Divne su komšije! Za Uskrs njihova majka Nada ofarba jaja i donese poklone za moje praunuke”, priča baka Melanija i otkriva kako je Bjela izgubio oca Tomislava kada je imao 18 godina i da se od tada sam borio da uspije u životu.

“Djed im je bio opančar, radnja mu je bila tu gdje je kuća … A Dragan i Goran su bili momci kada su izgubili oca. Poslije su se sami borili kroz život da uspiju. Njihova majka Nada se uvijek borila da im obezbjedi da imaju sve najbolje, a Dragan se sam trudio da uspije i da se školuje. Nije lako djeci koja izgube jednog roditelja da nastave da se bore, ali oni su to ipak uspjeli. Koliko god da im je bilo teško to što su odrastali bez oca, oni nikada to nisu pokazivali, već su se uvijek trudili da budu bolji. Sjećam se kada je dolazio ovdje na raspuste, nikada nije pokazivao koliko mu je teško, već je stalno učio i borio se za opstanak u velikom gradu. Nije ni jednom ni drugom bilo lako, znate kako je kada dolazite iz malog mjesta i u gradu pokušavate da se snađete. Svaka njima čast kako su uspjeli tako u životu”, kaže prva komšinica, koja dodaje da je njihov otac Tomislav, koji je, kao i majka Nada, bio ekonomista po struci, želio da njegovi sinovi budu uspješni građevinski inžinjeri, pa je tako Dragan upisao građevinski fakultet, ali je vrlo brzo prekinuo studije.

“Meni je, nažalost, otac umro kad sam bio pred maturom. Jedan od posljednjih razgovora koji pamtim s njim dok je ležao u postelji bio je upravo taj da treba da se bavim ozbiljnim stvarima u životu, i to je podsvjesno uticalo na moj odabir građevine. A u trenutku kada sam bio na studijama građevine, iako mi je ona dobro išla, shvatio sam da nije za mene. Postojala je zebnja moje majke i brata, ali nisu imali otpor prema toj odluci. Kako bi bilo da je moj otac ostao živ, to ne znam, mada mislim da ni tu ne bi bilo problema”, govorio je svojevremeno Bjela. A baka Melanija iz Barande otkrila je da ju je njen prvi komšija angažovao da glumi u čak tri njegova filmska ostvarenja.

“Glumila sam u čak tri njegova filma, za svaki mi je pošteno platio. Jako sam zadovoljna što je proslavio Barandu, daleko se čulo za naše selo. Zvala me sestra iz Skoplja, kaže vidjela sam te na televiziji u filmu”, završava svoju priču Melanija. Dok smo šetali po Barandi, naišli smo na Bjelinog druga iz djetinjstva Zorana Vavića, koji nam je rekao da su glumca jurile sve djevojke u selu.

“Tokom ljeta bi po cio dan igrao fudbal, izlazio u kafanu sa društvom i tako se zabavljao. Volio je da provodi vrijeme po kafanama, to svi znaju u selu. Djevojke su ga stalno jurile, dok je bio dječak to je bilo zato što je dolazio iz grada i tada su željele da se udaju za njega. Kasnije kada je postao slavan, mnoge su htjele da budu sa njim da bi im omogućio da glume u filmu, pa makar se skinule gole. Željele su da imaju karijeru po svaku cijenu”, kaže drug iz djetinjstva.

“Pozitivan je uvijek bio kao dijete, pun energije i stalno je težio da ide ka nečemu više. Mislim da još nije uspio da dostigne svoj vrhunac, još nekoliko filmova koji će biti žešći i mislim da će onda stići ta velika slava. Treba još više da oduševi Srbiju i okruženje”,

I komšija i njegova krava crkli su odavno za mog prijatelja, tako da se nema kome pokazati šta se steklo i zaradilo preko grane.

Šta se desi kada balkanac živi 20 godina u Ženevi i nije zadovoljan životom u Švajcarskoj, dok je i kod nas stranac? Evo zašto smatra da “preko” nije idealno i kako su ga tamo izrabljivali.

“Došao mi je prijatelj iz Ženeve. Odveo sam ga na sladoled. Danas u Beogradu moguće je pojesti izvanredan sladoled u pristojnom ambijentu uz sasvim solidan espreso. Ima 30 godina. Nije oženjen, trenutno nema devojku. Radi tek toliko da nema sopstveni život.

Ima dosta posla, dobar sako, novi ajfon, i pristojnu dozu nezadovoljstva. Ima toliko novca da ga ne hvata panika koja mori njegove vršnjake u Srbiji. Pošto nema panike koja ljudima ipak daje neku živost, on izgleda umorno i prezasićeno. Trideset godina rada u strogo uređenom sistemu, nikakav kapital, i nikakvo emotivno zaleđe zvano porodica.

Živi u elitnoj četvrti Koloni u iznajmljenom stanu. Teško je tamo imati nešto svoje. Sve te tera da radiš i trošiš. Dok radiš, možeš pristojno živeti, kad odeš u penziju bežiš iz Švajcarske glavom bez obzira. Ima 30 godina i 10 godina radnog staža. Retko ko ovde može tim da se pohvali. Vikend nema. Jedan dan nedeljno mu je slobodan i pritom taj dan se stalno menja. Radi za Novu godinu i Božić. Kada dođe u Srbiju, svi ga gledaju kao gastarbajtera. Svaku njegovu misao mere kroz švajcarske franke.

“Sad treba kupovati dobri moj. Jedini problem je što moram da oženim Kubanku da bih mogao da kupim sebi neki stančić uz dosta povoljan kredit”, kaže mi sa smeškom dok završava sladoled. Vidim u njegovom pogledu ideju o srećnom kraju, ali negde duboko u mom biću Njegoš vaskrsava i podseća me da niko nije srećan i dovoljan.

Nismo se brukali jedan pred drugim, fino smo popričali, a ja sam mu se pristojno najavio kao gost u Havani jer se i ja sam borim sa tom idejom o “sreći za života”, pa me interesuje da li je kubansko Sunce blaže od ovog neumoljivog i okrutnog našeg”.

Najbolji prijatelji gledaju ga kao potencijalnog investitora koji će kao “deus ex machina” doći i rešiti njihov najveći poslovni neuspeh – nezaposlenost. O devojkama je izlišno govoriti. Bivše drugarice su prestare za njega, a one mlađe u njegovom prisustvu brzo obole od sponzorštine i starletizma.

I pored beznadežne situacije koja ništa ne obećava, moj prijatelj je razbio kasicu prasicu i pošto je izbrojao 15.000 evra došao je u rodni Beograd i obložio kuću kamenom. Pored nove kamene fasade podigao je i ogradu preko 2 metra i obložio je istim onim kamenom. Na moje pitanje da li je mogao pametnije da uloži novac (pitanje sam formulisao sa jednim izbezumljenim zašto?) odgovorio mi je da je kamen večan.

U Švajcarskoj gde su šljakeri iz Srbije očigledno efemerni i nebitni, jedan Beograđanin – Srbin u najboljim godinama i u naponu snage daje crno ispod noktiju kako bi obložio svoju porodičnu kuću “večnim” kamenom. Potpuno je jasna njegova potreba da sačuva i konzervira kuću u kojoj je proživeo bezbrižno i srećno detinjstvo i koju vezuje za svoj dom.

Na moje pitanje da li je mešalica za beton koja danonoćno radi u dvorištu vesnik povratka, on mi daje iznenađujući odgovor da za njega nema života u Srbiji. U decembru konačno dobija papire posle 15 godina. Postaje Švajcarac koji se grozi Švajcarske i bivši Srbin kome se ne vraća kući. Dosta mu je svega! Kao Švajcarac daće otkaz i otići će na biro. Primaće skromnu socijalnu pomoć od 2.000 evra. Sa tim novcem mu nema života u preskupoj Ženevi.

“Dragi moj, pola Švajcarske je na birou! Niko ne radi i svi žive na teretu socijalnog progroma. Dolaze Albanci i Francuzi da rade za siću dok su pravi Švajcarci srećno nezaposleni”, priča mi. Srbija je lepa za život kada imaš para, ali život napolju ga je učinio “svetskim čovekom” tako da se sada svuda oseća kao stranac. Ono što bi moglo da ga vrati u domovinu jedino je nova “mečka”.

Međutim, ipak ima malo više mozga, pa je ugušio u sebi taj gastarbajterski san. I komšija i njegova krava crkli su odavno za mog prijatelja, tako da se nema kome pokazati šta se steklo i zaradilo “preko grane”. Okamenjena večna kuća ostaje hipotetički da lebdi u njegovom ličnom univerzumu sve do duboke starosti kada će, programiran kao svaki pas, doći tu da umre.

ŽIVOT U TUĐINI NIJE NIMALO LAK!

Kada joj je postavljena dijagnoza, odmah je pomislila da joj je karijera gotova i da će joj se život završiti, u svakom smislu. Međutim, odlučila je da se bori. Rak se kod Džejn vratio 4 puta pre nego što ga se otarasila potpuno.

Ono što je pomnoglo da se Džejn reši ove grozne napasti je potpuna promena ishrane i načina života. Kada je postala bolesna i kada joj je postavljena dijagnoza prvi put, njen muž je radio u Kini. Počeo je da pravi istraživanja o raku i shvatio da veoma mali broj ljudi boluje od njega u Kini. Otkrio je da oni imaju poseban način ishrane.

Kinezi svoju ishranu baziraju na hrani koja ima veoma mali broj masnoće, a bogatu vlaknima, koja su veoma bitna u borbi protiv raka dojke. Takođe, Kinezi ne jedu mnogo mlečnih proizvoda.

Zaključio je da je to srž problema. Džejn je rekla da je, pre nego što joj je dijagnostikovan rak, jela mnogo različitih mlečnih proizvoda.

Evo delića njene priče:

“Moji prijatelji i kolege iz Kine slali su mi pisma, razglednice i različite biljne prozivode.Oni su pomoću njih izlečili rak, a kada sam videla šta su mi poslali – smejala sam se. Zaista mi je bilo neverovatno da neke od njih mogu da me zaštite, ili izleče od raka.

Međutim, stalno sam se pitala: Zašto žene u Kini nemaju rak dojke? Morala sam ovo da ispitam detaljnije. Potražila sam pomoć naučnika jer sam želela da dobijem logično objašnjenje.

Radili smo dugo na istraživanju, kada je neko od nas dobio ideju: “Kinezi ne jedu mlečne proizvoda!”

Prilično smo bili šokirani otkrićem, ali smo u isto vreme bili veoma uzbuđeni. Kockice su počele da se sklapaju. Počela sam da razmišljam o svojim bliskim prijateljima Kinezima, koji su verovali da je mleko samo za bebe. O svom kolegi, koji je uvek ljubazno odbijao moje ponude za kurs iz poznavanja sireva, kao i o brojnim ljudima koji ne mogu da tolerišu mleko.

Nisam mogla da se setim nikoga iz Kine ko koristi mlečne ili kravlje proizvode kako bi nahranili svoje bebe. Naime, Kinezi su se uvek čudili našem preteranom zanimanju za mleko i mlečne proizvode.

Otkrili smo da je mleko glavni uzrok svih alergija, a više od 70 odsto svetske populacije ne može da svari mlečni šećer, laktozu.



Tokom hemoterapije koju sam dobila za peti put kada mi se vratio rak, morala sam da konzumiram i organski jogurt kako bi pomogao varenje i podržao razvoj dobrih bakterija u crevima.

Ipak, otkrila sam da je 1989. godine, jogurt povezivan sa rakom jajnika. Dr Daniel Krejmer sa Harvarda pregledao je stotine žena sa rakom jajnika i osmislio svoju ishranu.

Zbog toga sam odustala od mlečnih proizvoda u potpunosti, uključujući mleko, jogurt, maslac, i sve vrste mlečnih proizvoda.

Odjednom, otkrila sam da su brojni proizvodi koje svakodnevno koristimo, kao što kolači, keks, supa iz kesice, soje, maslina i suncokretovog ulja, margarina, prepuni mlečnih proizvoda u nekom obliku.

Predložila sam doktoru ovu dijetu, i za samo nekoliko dana, moja kvrga se smanjila! Posle dve nedenje, završila sam hemoterapiju i nisam koristila ništa od mlečnih proizvoda. Kvrga je počela da me svrbi, zatim je omekšala, a onda se smanjila.

Šest nedelja bez mlečnih proizvoda, počela sam praktikovanje meditacije za jedan sat dnevno, i iz vedra neba, osetila sam da mi je kvrga nestala. Pitala sam muža da mi pomogne, ali ni on nije bio u stanju da nađe ništa.

U bolnici su mi kasnije isto rekli. Nisu mogli da nađu kvrgu.

Da krenemo od početka. Te 1991. godine, jedan Crnogorac na Vojnoj akademiji u Srbiji, ubrzo završava istu, odmah dobija posao na granici u Sitnici i odlazi da živi u Herceg Novi. Posle samo nekoliko meseci mladalačke nezasite ljubavi, Jelena dolazi za njim, a onda sve po redu, kako već ide… Dobijaju prvo ćerku Anđelu, počinje i ona da radi, pa sina Jovana, dosta kasnije još jednu devojčicu. Čak su našli poslove u tamošnjoj policiji, i posle 10 godina podstanarstva, konačno se i skućili, ali spasa njihovom braku nije bilo…

– Kako krene s početka tako će i biti ili još gore, bolje ne može, ali pripisivala sam naše nesuglasice našim godinama, on je imao 23 kad smo se sreli, ja 22… Crnogorci imaju svoje običaje, navike, nije to moglo da funkcioniše… On je živeo momačkim životom, stalno je putovao, a bavio se i streljaštvom. Nisam više mogla da izdržim i razveli smo se sporazumno. Sud mi dodeljuje jednu ćerku i odlazim sa njom u Beograd nadajući se da ću moći da nađem neki pristojan posao i dovedem i drugo dvoje dece kasnije – počinje svoju ispovest Jelena.

 Posle nekog vremena ukazuje se prilika za posao u piceriji na pet minuta od njenog stana, gde nije bila neka plata, ali su je brzo prihvatili.

– Ubrzo dajem otkaz, i razmišljam da se ipak vratim dole i tamo nađem posao da budem bliža deci i da ne bacam tolike pare na putovanje. Odlazim na malu maturu sina u Crnu Goru i kad sam se vratila, svratim do picerije na kafu. Mole me da se vratim da radim, kažu, da ne sedim kući. I krenem opet ja… Međutim, posle izvesnog vremena pojavljuje se osoba koja počinje da dolazi svaki dan u piceriju, uvek isto – poručuje espreso sa mlekom, ispuši dve do tri cigarete i gleda u jednu tačku. Odmah sam videla da tu nešto nije u redu, al’ šta ću, svako mora da radi svoj posao. Htela je ta redovna mušterija i da časti, ali sam mu bakšiš vraćala do poslednje pare i nisam želela da produbljujem komunikaciju sa njim na bilo koji način – otkriva naša sagovornica.

Jelenu je, kako kaže, vikendom menjala koleginica Lela, sa kpojom su je mnoge mušterije zbog iste frizure i slične konstitucije mešale i za koju se dotična mušterija raspitivala gde je i zašto ne dolazi na posao.

– Valjda je u njemu kuljao taj bes, ne znam šta se tu dešavalo. Te večeri 26. juna 2011. godine negde oko pola 11, stigla je porudžbina iz susednog kafića i ja se prijavim da im je odnesem. Deo puta od picerije do kafića je u polumraku jer je slaba rasveta koja jedva dopire sa autoputa. Vraćajući se iz kafića ka piceriji, taman da zamaknem iz mraka, čujem: “Šta si mi onaj dan stavila u kafu, pa sam išao u WC”, i čujem repetiranje pištolja. Dok sam se okrenula da vidim ko je, pištolj je već opalio… – priseća se ova tužna žena.

– Apsolutno ništa ne boli! Nakon pucnja, momentalno sam pala na levi bok, a kako sam pala tako mi je ulična rasveta osvetlila lice. On je prešao napred, prislonio mi pištolj na čelo i ponovo rekao: “Ko ti je rekao da mi onaj dan staviš u kafu”… Ne mogu da ga citiram jer u tom trenutku razmišljate kako da se obratite osobi za koju niste sigurni kako će dalje da reaguje. Onda mi je prislonio pištolju na glavu i rekao: “Sad ću da ti pucam u glavu”, na šta sam uzvratila: “Nemoj, molim te, imam troje dece”! Da li je on na to odreagovao ili je u onom mraku kad mi je video lice, shvatio da nisam ona koju je tražio, ali on se udaljio. Inače mi je pre toga gazio desnu ruku, a na levu sam pala, pa mi je neposredno nakon toga funkcionisala samo leva ruka i glava, skroz sam bila nepokretna – sa drhtavicom u glasu priča ova, bez obzira na okolnosti, vedra i doterana žena.

Policija je došla ubrzo i razoružala ga, napadač nije bežao, čak je, kako su joj posle rekli, otišao u kafić i rekao im: “Zovite Hitnu pomoć”!

– Posle nekoliko minuta se vratio i, nećete verovati, ali mi je rekao: “Okreni se na bok da ne iskrvariš” – priseća se Jelena koju je ovo šokiralo jednako kao i nas.

Jeleni je zakačen pršljen th12, od koga se odvalila koščica i uletela u kičmenu moždinu. Pre toga je imala dve operacije kako bi joj zaustavili unutrašnje krvarenje. U prvoj joj je operisana jetra, u drugoj je odstranjen deo plućnog krila.



– Mojim roditeljima su nakon prve operacije rekli: “Male su joj šanse”, a ujutru je usledila druga operacija plućnog krila, o kičmi tad još nije bilo ni govora, kakav hod, gledali su samo kako da mi spasu život. Posle operacija sam dva, tri meseca imala temperaturu. Najteže mi je bilo kad su mi doneli kolica, do tada ničega nisam bila svesna – tu je za mene bio smak sveta – iskrena je Jelena.

U situaciji kada je skoro godinu dana po bolnicama, donosi odluku da je najbolje da se mlađa ćerka vrati da živi sa bratom, sestrom i ocem u Crnu Goru, nego da u Beogradu tuguje sama. Bili su tu baka i deka, Jelenini roditelji, ali oni su već imali svakodnevnih obaveza oko ćerke.

– Zamislite, najmlađa ćerka mi je rekla kad je došla u Sokobanjsku da me vidi: “Mama ti ćeš kao Hajdi, pašćeš, polomiće ti se kolica i prohodaćeš“.

Četiri meseca nakon nesreće odlazi na VMA na operaciju kičme.


Đole Đogani priča o tome zašto ono što radi u Srbiji nekada nema prolaz, komentariše estradu i odnose sa kolegama.

“Kod nas ko je dobar sa onim ko je bitan, taj dobije prostor”, kaže Đogani i dodaje da više radi pjesme za dijasporu:

“Pravim balkan bit muziku, a sve što se sada pojavljuje kao novitet ja sam radio prije mnogo, mnogo godina.”

“Meni je on smiješan i ta muzika mi je smiješna. Ono što sam ja radio on sada sad plasira sa ponekom novom forom. Da, svi hoće sa njim duete, ali onda se izgube jer kada urade duet, čuje se samo on”.

SUKOB FOLKERA OKO PESME.
Pa jel tako bilo i Darom Bubamarom, Anom Nikolić (…)?

“Da ne pominjem imena, naljutiće se, ali niko nije dobio hit. Nemaju pjesmu koja vrijedi i koja je slušana. Ana Nikolić je imala mnogo veće hitove nego sada, Romale romali, pa njene prve pjesme su ubile, razbile, bolje od toga ništa nije napravila. Rasta i ekipa stalno ponavljaju iste riječi – zlato, dijamanti, Prada, Armani, Guči, Luj Viton, ferari, mercedes, audi, BMW, vile, jahte… Ima još jedno pet riječi koje vrte, i to je to. Kako bi napravili tekst bez tih riječi, e to mene zanima. Ja sam to radio prije deset, petnaest godina… Vidiš koliko kasne”.

Ali i ti si sarađivao sa Rastom.

“Da ja sam sarađivao sa njim, ali nisam bio zadovoljan. Prje godinu dana napravio mi je pjesmu, ali kada sam mu rekao da li može ovo da izmijeni i ovdje da ubaci ovo, on kaže: E pa to je to, ne može da se mijenja i gotovo. Meni se to nije dopalo. Nisam htio da jedan Đogani zvuči kao Rasta. Pa nisam ja od jučer, Rasta je učio od mene, ja sam bio njegov uzor, a sada ja treba da zvučim kao on. Nije htio da ispravi, nije mi se javljao i završili smo saradnju”.


“Debelo sam mu platio, a nije mi napravio kako sam htio, nije mi se javljao na telefon i to je tako ostalo. Uzeo je pare kao da je sve u redu. On stoji iza toga da je pjesma dobra, a to što se meni ne sviđa, to nikom ništa. Kao da sam ja od jučer, ma izvini, molim te, ali sve moje pjesme će se slušati i za 10 godina, dok se njegove neće slušati. Ja njega ne napadam, ne smeta on meni ništa, mlad je dečko, neka radi kako radi, ali ja nisam zadovoljan saradnjom sa njim, i to je to”.

VELIKA BORBA ZA NAKLONOST PUBLIKE.

Kakav to dokumentarni film pripremaš?

“U pripremi je dokumentarac o našim počecima sa Draganom Mirković i Lepom Brenom. Prikazaćemo sve ono iza scene”.

Družiš se sa Miletom Kitićem. Jesi li pokušao da ga pomiriš sa Draganom Mirković?

“Ne volim da se miješam u odnose Dragane i Mileta, a i da hoću, ne mogu da utičem na odrasle ljude. Oni imaju svoje karijere i ako hoće, neka se pomire. Ja ih nisam ni pitao zašto su u svađi”.

Ne slušaj savjete svojih prijatelja. Zapamti, “Ako sljepac vodi sljepca, obojica će upasti u jamu.”

Ovo je meni pomoglo kada sam upoznao tvoju mamu.

Šta treba tražiti:

Traži nekoga ko je bolji od tebe. U tome je stvar. Traži nekoga koga poštuješ, ne samo zbog ljepote, već i zbog pameti, stava, odnosa prema porodici i prijateljima.

Kada pronađeš ženu koja je bolja od tebe, automatski ćeš željeti da budeš bolja osoba uz nju. Kada težiš da budeš bolja osoba za nju, samog sebe ćeš unaprijediti.

Sve drugo je nevažno. Njena rasa, etničko porijeklo, koliko prijatelja ima ili koliko lajkova može da dobije na Instagramu. Nije važan njen društveni status, ni njena religija. Ništa od svega toga nije važno. Zapitaj se ovo: „Da li zbog nje želim da budem bolji čovek?“ Ako je odgovor da – onda si sa pravom osobom u tom trenutku.

Kako treba da se ponašaš – šta TREBA da radiš:

Zenu treba cuvati kao kap vode na dlanu.
Ovo će zvučati otrcano, ali je istinito jer sam ja ekspert. Kavaljerstvo je i dalje živo. Budi džentlmen. Neke jednostavne primjere kavaljerskog ponašanja ćeš stalno slušati; pridrži vrata, pomozi joj da ponese stvari, izvuci joj stolicu, daj joj svoju jaknu kada joj je hladno. Sve to je u redu.

Međutim, neki detalji su izgleda promakli tvojoj generaciji, kao na primjer:

Ona treba prva da poruči, a ti treba da sačekaš da stigne njena hrana prije nego što počneš da jedeš.
Govori joj da lijepo izgleda.

Pokaži poštovanje prema njenim roditeljima. Nemoj govoriti „Ćao, kako je.“ Kaži „Dobro jutro, g. __.“
Pokaži poštovanje prema njenim roditeljima i kada nisu tu. Čak i kada je ljuta na njih, ti treba da pokažeš poštovanje.

Iznenadi je nečim bez ikakvog povoda. Cvijećem, na primjer, a ne porukom preko neke društvene mreže. Međutim, priča o tome kako si došao do tog cvijeća poslata preko društvene mreže može biti u redu.
Uvjeri se da je bezbjedno stigla kući prije nego što odeš.
Hodaj trotoarom do ulice kada si sa njom.

Nemoj pričati o svojim ljubavnim podvizima (pitaj me da ti objasnim ako ti ovo nije jasno).
Potrudi se da je nasmiješ.
Postoje i stvarno važne stvari, kao na primjer:

Podstiči je da postiže više (da bolje uči, da brže trči, više se trudi u sportu).
Izazivaj je da pokuša nešto novo, da doživi nova iskustva zahvaljujući kojima će kao osoba napredovati.

U svakom trenutku poštuj njeno mišljenje i njene odluke.
Ako možeš da ostvariš 80% ovoga, ona će te voljeti. Ako uspiješ 100%, voljeće te i poštovati.

Kako treba da se ponašaš – šta NE TREBA da radiš:

Redosljed nije važan, samo nemoj da radiš sljedeće:

Poštuj je.
Nemoj je izneveriti. Ako kažeš da ćeš negdje biti ili da ćeš nešto raditi, uradi to. Nemoj je namjerno izneveriti. Djevojke vole muškarce, a ne dječake. A muškarci drže svoju riječ.

Nemoj da priređuješ neslane šale. Ne mogu da razumijem kako bilo ko može da priređuje neslane šale svojoj djevojci. Znam da na YouTube-u postoji mnogo ovakvih šala i da imaju milione lajkova. Meni to samo govori da postoji najmanje milion ljudi koji neće imati vrijednog partnera. Ne želiš da budeš jedan od njih.

Nemoj namjerno da ispuštaš gasove. Baš kao što ne bi prišao učiteljici i prdnuo ili podrignuo joj u lice, nemoj ni svojoj djevojci. To pokazuje nepoštovanje. Sačuvaj takvo ponašanje za drugare.




Nemoj buljiti u telefon. Nemoj pisati poruke, razgovarati telefonom. Ako si sa njom, gledaj u nju, a ne u uređaje.
Nemoj lagati i skrivati se. Ako pogriješiš, priznaj grešku. Mijenjaj se, popravljaj se i nastavljaj dalje. Ako poslušaš sve ove savjete ona će ti oprostiti.

Nemoj je ismijavati i omalovažavati. Isto kao ti, i ona može napraviti greške koje treba iskreno da joj oprostiš. Nikada nemoj biti ljut, nemoj je ismijavati i omalovažavati.



Tvoja sadašnja djevojka ti možda nikada neće postati supruga, ali ako prihvatiš savjete ovog eksperta izgradićeš prijateljstvo za čitav život.

„Ljubav je strpljiva i dobra; ljubav ne zavidi i ne hvali se; ona nije arogantna i nepristojna. Ona ne insistira da bude kako ona želi; nije iritantna i ozlojeđena; ona ne uživa u greškama, već se raduje istini.“

subota, 18. veljače 2017.


Odlicna poslastica koja ce vas osvjeziti i zadovoljiti vasu potrebu za slatkisima.

Sastojci:
6 bjelanaca
6 kasika secera
nekoliko kapi limunovog soka
200 gr przenih, mljevenih ljesnika
100 gr cokolade
4 kasike brasna
malo praska za pecivo
Sastojci za krem:
1 l mlijeka
6 zumanaca
4 kasike gustina
100 gr secera
1 margarin (250 gr)
Sastojci za drugi krem:
4 dcl vrhnja za slag
2 kesice slag fixa


Priprema:
Umutiti bjelanca sa secerom u cvrst snijeg, dodati zatim ljesnike, cokoladu otopljenu na pari, brasno i prasak za pecivo.
Izmijesati kasikom i istresti u podazan kalup.
Pecnicu zagrijati na 180 C i peci koru oko 20 do 25 minuta.
Ohladiti i prepoloviti koru.
Kore malo poprskati sa mlijekom u koje se doda malo arome ljesnika.
Mlijeko i secer staviti da zakuha.
Umutiti zumanca, gustin i prasak pudinga i dodati u mlijeko, skuhati i ohladiti.
Izmiksati margarin, dodati ohladjeni puding.
Umutiti vrhnje i dodati mu slag fix.
Redati pola kore, pola kreme sa pudingom, zatim pola sa vrhnjem i ponoviti postupak.
Ukrasiti sa slag kremom od vanilije.


Obradujte vase mališane pripremom ove torte za njihov rođendan ili neku drugu specijalnu priliku.

Sastojci :
5 jaja
5 kasika secera
2 kasike brasna
2 kasike kakaa
pola praska za pecivo
2 kasike mlijeka

Preliv:

1 dcl cokoladnog mlijeka
Za prvu kremu:
500 gr mascarpone
100 gr maslaca
200 gr mlijecne cokolade
50 gr secera u prahu
Za drugu kremu:
500 gr mascarpone
100 gr maslaca
50 gr secera u prahu
200 gr bijele cokolade
Za dekoraciju:
 slag krema od cokolade

Priprema:
Umutiti dobro jaja sa secerom, dodati preostale sastojke, sjediniti ih i istresti u okrugao kalup br 26 oblozen pek papirom.

Bakini mafini je odlican recept koji sam naslijedila od moje bake. obozavali smo ih jest kao djeca kad dodjemo u goste kod bake.

Sastojci:

Mijera je solja od 250 ml.
1 ipo solja brasna
prstohvat sode bikarbone
pola praska za pecivo
prstohvat soli
2 kasike kakaoa za kuhanje
3 kasike slatkog kakaoa
1 solja secera u prahu
1 solja mlake vode
2 jaja
1 kasika vanilla extrakta
3 kasike mlijeka
secer u prahu za posipanje maffina

Priprema:
U manju posudu stavite sve suhe namirnice (7 prvi napisani) i lagano promjesajte.
U drugu posudu stavite ostale namirnice (tecne) i dobro izmutite da zapjeni.
Izmucenim namirnicama dodajte suhe namirnice i izmutite zicom ili drvenom kasikom (ne mikserom).
Kad se sve fino sijedinolo punite kalupe za maffine koje ste oblozili papirnim korpicama ili kalupe namazite puterom te pospite sa malo brasna.
Pecite na 180 C oko pola sata ili dok mafini ne budu gotovi.

Jednostavan recept za ukusno jelo.

Sastojci:

1 casa jogurta
pola paketica kvasca
kasicica soli
oko 500 g brasna
veca kriska masnijeg sira

Priprema:
Staviti kvasac u malo tople vode i kasicicom secera da proradi.
Nakon 5 minuta dodati jogurt, so, sir isecen na kockice i brasno. Sve lepo umesiti i ostaviti 2 sata na toplo da naraste.
Preruciti na radnu povrsinu, razvuci oklagijom pa iseci na trouglove i pokriti krpom jos pola sata da jos malo poraste.
Prziti u dobro zagrejanom dubokom ulju.

Dobaar tek!

srijeda, 15. veljače 2017.


Sastojci i priprema:

500 gr brašna
malo ulja
malo soli
voda
Fil:
jedan mladi sir
100 gr kajmaka
dvoje jaja
četiri kašike griza
malo soli

Način pripreme:

Sa 500 grama brašna, malo soli i malo ulja, zakuhati dvije male jufke za pitu, tijesto raditi sve dok se ne počne odvajati sa ruku. Podijeliti na dva dijela i ostaviti da se “odmori” dvadesetak minuta. Jufku malo razviti oklagijom, premazati je uljem i poslije par miuta razvući.
Ocijeđeni mladi sir, 100 gr kajmaka, 2 jaja, 4 kašike griza pomiješati, fil stavljati sa jedne i druge strane jufke, zarolati, jufku presjeći izmedju i praviti kolutove jednakog oblika.
Pečenu pitu premazati domaćim kiselim kajmakom ili vrhnjem za kuhanje.
Ova pita je odlican rucak za jednu cetveroclanu porodicu zato vam je toplo preporucujemo!

Sastojci i priprema:

300 gr Plazma keksa
5 kašika mleka
180 gr maslaca ili margarina
Beli fil:
1 kom Ella sira (450 gr)
1 krem fix
1 vanilin šećer
50 ml. vode
1 želatin (10 gr.)
500 ml biljne pavlake (Meggle)
220 gr šećera u prahu
Voćni fil:
450 gr. crvenog voća (maline,kupine,visnje ili mix)
100 ml. vode
1 želatin (10 gr.)
50 ml. vode za želatin
4 kašike šećera
Procitajte upustva za spremanja kolaca koja ce ukoliko budete pratili dati fenomenalnu tortu.

Voće kuvati sa vodom i šećerom oko 10 min. Jedan želatin takođe ostaviti da nabubri 10 min. u vodi, istopiti ga (ne sme da provri) i dodati u voće koje ste skinuli sa vatre. Ostaviti da se ohladi.
Istopiti margarin ili maslac i umutiti mikserom sa mlevenim plazma keksom i mlekom. Smesa će biti prilično rastresita, pa je prstima ili valjkom za tu namenu utisnite u okrugli kalup (prečnika 26 cm). Ostaviti u frižider da se stegne dok mutite beli fil.Umutiti slatku pavlaku i dodati krem fix. U tu smesu zatim dodajte sir, vanilin šećer i šećer u prahu. Želatin ostavite da nabubri 10 min. i zatim ga zagrejte tek toliko da se istopi (nikako da provri). Pomešati ga sa malo ove bele smese, a zatim dodati u beli fil i još jednom sve izmiksati. Beli fil utisnite u kalup preko plazme.

Dobar tek!

Sastojci:Kiflice

700 gr. brasna
soli po zelji
1 kasikica secera
2 kasike ulja
2 kasike putera
2 kasike suhog kvasca
1 cijelo jaje + zumanjak
bjelanjak za premazivanje
vode po potrebi
sjemenke ako imate

Procitajte nacin pripreme.
U vecu posudu stavit sve navedene sastojke osim bjelanjka koji ide za premazivanje. Zamjesite tijesto malo mekse nego za kruh. Prekrijte da izraste. Kad je tijesto izraslo podjelite na 12 komada. Svaki komad razvijte u ovalni oblik i motajte.
Pred kraj motanja razvucite tijesto, namazite vodom, pa prebacite preko kiflice da se zaljepi. Malo savite ako hocete, premazite izmucenim bjelanjkom i pospite sjemenkama.
Prekrijte i pustite da kifle odstoje oko 15 minuta, da izrastu.
Pecite na 400F-200C dok nebudu gotove.

Dobar tek uz ovo predivno jelo!

Sastojci i priprema:


Recept:

800 gr mljevenog mesa extra kvalitete, (bez žilica i masnoće)
2 jaja
2-3 kašike prezle
100 gr rendanog sira (ja nisam stavljala)
crni i bijeli luk (sitno rendan)
sol i biber
Sve pomiješati i neka odstoji.
Za to vrijeme ispeć na papiru u rerni palačinku:
4-5 jaja
3 kašike brašna
sol i biber
Palačinku peći 10 min-na 220°

Između dvije folije rastanjit meso u vidu kore na 1 cm debljine.

Na meso nanijet palačinku od jaja.
Na palačinku redat tanke šnite šunkarice ili bilo koje salame.
Na salamu redat tanke šnite sira (ja sam one od toster sira).
Na sir posut ribane i ocjeđene kisele krastavice (2-3 kom).
Pomoću folije uvit rolat i prebacit na pomašćenu alu-foliju). Zavit i učvrstit krajeve.
Stavit u tepsiju, nasut 2 dl vode.
Peći na 180°-oko 60 min.
Rolat je zaista fantastican odusevit ce vas!

Kore:

12 bijelanjaka
12 kasika secera
12 kasika mljeveni oraha
12 kasika neslanog kikirikija
6 kasika brasna
3 kasike ulja
3 kasike soka od limuna


Krema:

1 l. mlijeka
12 zumanjaka
12 kasika secera
2 vanillin secera
5 kasika brasna
250 gr. putera
250 gr. cokolade

Na pec stavite 800 ml. mlijeka da prokuha. Zumanjcima dodajte secer i vanillin secer pa izmutite. Dodajte brasno i 200 ml. mlijeka pa izmutite da nema grudvica.
Ako mislite da je ostalo grudvica procijedite smijesu. U prokuhalo mlijeko istresite pripremljenu smijesu od zumanjaka pa skuhajte kao puding.



Za prvu koru umutite 4 bijelanjka sa 4 kasike secera. Dodajte jednu kasiku soka od limuna i jednu kasiku ulja pa nastavite sa mucenjem dok ne dobijete cvrst snijeg.
Bjelanjcima dodajte 4 kasike mljeveni oraha, 4 kasike mljevenog kikirikija i 2 kasike brasna. Lagano izmjesajte od dna posude prema gore pazeci da vam bijelanjci ne spanu.
Smijesu istresite u mali kalup oblozen pek papirom i pecite na 150 C ustvari vise susite. Kad je kora gotova maknite je iz kalupa na neki krpu, odstranite papir i pustite da se hladi.
Ponovite postupak za jos dvije kore.
Dok se kore peku i hlade vi pripremite kremu.

Maknite sa peci i pustite da se potpuno ohladi.
Puter maknite iz frizidera da omeksa na sobnoj temperaturi.
Kremu mozete istrest u posudu u kojoj cete mutit pa poklopite ili prekrite celofanom i ostavite u frizider d se brze ohladi.
Povremeno promjesajte kremu da se ne stvori kozica po vrhu i drzite pokopljenu. Kad je krema potpuno hladna dodajte joj omeksal puter i dobro izmutite.

utorak, 14. veljače 2017.


Sastojci i priprema Kolac sa pudingom i kupinama


Fil br. 1:

4oo ml mlijeka
4 kasike secera
1 puding od cokolade
Puding razmutite u sest kasika mlijeka koje ste oduzeli od ovih 4oo ml. Ostatak mlijeka i secer stavite da prokuha, dodajte razmuceni puding i skuhajte ga. U vruc puding dodajte 1o do 15 grama maslaca iz frizidera dobro umutite da se maslac istopi i puding prelite preko keksa. Sad preko pudinga poredajte drugi sloj keksa.

Fil br. 2:

25o grama kupina
3 kasike secera
1 vanilija secer
2 kasike gustina
1/2 dcl vode
Kupine izgnijecite, secer, vaniliju secer i gustin razmutite u vodi, dodajte kupine i sve kuhajte dok se ne zgusne. Kad se fil zgusne kao pudin stavite ga na drugi red keksa. Preko fila poredajte treci sloj keksa.

Fil br. 3:

4oo ml vrhnja za slag
25o grama cokolade za kuhanje
Vrhnje za slag zagrijete samo pazite da vam ne prokuha, dodajte izlomljenu cokoladu i cijelo vrijeme mijesajte da dobijete jednu finu glatku kremu.

Ovaj lijepi i vrlo jednostavni recept nasla sam na Cool i jako mi se dopao na prvo citanje s tim da sam ja umjesto jednog sloja keksa koji se stavlja na dno tepsije ubacila jos dva izmedju filova i mislim da je pun pogodak jer keks upije i visak tecnosti iz filova, kolac je odlican i kad se sijece lijepo izgleda. Tepsija od prilike 3ox2o cm.
Dno tepsije prekrijete sa petit keksom.


Kolac Monte


Kora:

7 jaja
7 kasika secera
7 kasika mljevenih oraha
3 kasike brasna
1/2 praska za pecivo

Fil:

1 l mlijeka
2 pudinga vanilija
4 kasike gustina
10 kasika secera
250 gr margarina
2 kutije jaffa keksa

Glazura:
500 ml slatke pavlake
350 gr cokolade za kuhanje

Priprema:

Pjenasto umutiti bjelanca sa secerom. Umutiti posebno zumanca i dodati prvoj smjesi. Lagano promijesati kasikom, postepeno dodavati orahe, brasno, kakao, prasak za pecivo.
Koru ispeci na 180 C u plehu srednje velicine i pecenu poprskati sa malo mlijeka pomijesanog sa ekstraktom od vanilije.
U mlijeku skuhati puding, gustin i secer. Kad se fil ohladi, dodati umucen margarin.
Fil nanijeti preko kore 1/2 i poredati jaffa keks namocen u mlijeko. Preko jaffa keksa premazati ostatak fila i preliti glazurom.