Anegdote iz života rudara: Glup čovjek ne može se šaliti

Svaka priča u knjizi “101 anegdota iz života rudara“ prema riječima autora, je autentična.

- Ništa nije izmišljeno. Na humorističan način želio sam da opišem sve momente koje sam doživio sa rudarima. Humor je nastao iz duše i tako je i prihvaćen – priča Breščić.

Knjiga je izdata 2013. godine u 2.000 primjeraka, a on danas kaže, nema niti jednu.

- Promovirana je 2013. godine i imala je dobre kritike. Ljudi se nasmiju od srca. A i mi rudari kada radimo šalimo se. Ja sam želio pokazati kako se rudari snalaze kada im je teško, kada ulaze u jamu – priča Breščić, te dodaje da je i sam akter desetak anegdota koje opisuje.

Duh bosanskih rudara

Ističe da rudari svako druženje započnu sa anegdotama jer na taj način bježe od sumorne svakodnevnice.

- Lakše se uz smijeh i šalu obavi posao. Kako drugačije podnijeti da ideš pod zemlju, u vlagu, u neizvjesnost, moguću opasnost, a da pored svega normalno živiš i funkcioniraš. Ovako pokazujemo duh bosanskih rudara. Većina opisanih događaja desila se prije rata i nekolicina njih u ratu – navodi.

Autor ističe da nije dobio nikakve negativne kritike za svoj rad, te da su svi bili oduševljeni kada su se pronašli u njegovim pričama.

- Čitao sam komentare pojedinih medija, gdje je navedeno da sam ja pokazao sliku pravih rudara. I zaista, rudar je otvorene duše, a mnogi misle da onaj koji je neškolovan i nema šta drugo raditi ide u rudnik, ali to nije tako. Rudari su izuzetno pametne osobe i ja to pokazujem kroz anegdote. Ne može se šaliti glup čovjek jer on ne zna za šalu, za šalu treba biti dobro inteligentan – ističe autor knjige.

Poučne priče

Kazao je da već radi na drugom izdanju ove knjige koje će biti dopunjeno sa još 100 novih anegdota.

Breščić je pored ove, izdao i knjigu “Nosila te dobrina – Dolinom Trstionice“. To su, pojašnjava, poučne priče koje sadrže historiografiju Kaknja.

Želja za pisanjem javila se, prisjeća se još u gimnazijskim danima, ali očeva želja da nastavi njegovim stopama je presudila.

- Kada je bilo vrijeme da se odlučim za fakultet i kojim putem krenuti, umjesto za književnost odlučio sam se za rudnik, te sam u Tuzli upisao fakultet, a po nagovoru mog oca koji je bio rudar. Te sam nakon završenog fakulteta počeo raditi kao rudarski inžinjer pripravnik, potom inžinjer za ventilaciju, zamjenik upravnika rudnika, upravnik rudnika, glavni inžinjer, direktor rudnika Kakanj, zatim direktor sektora za razvoj, investicije i projektovanje i na kraju generalni direktor Srednjobosanskih rudnika – pojašnjava Breščić, te dodaje da će uvijek pisati i da neće stati na dvije napisane knjige te da će ih sigurno, ukoliko ga zdravlje posluži, biti još.

Neke od anegdota iz knjige “101 anegdota iz života rudara“:

“Izoliranje prsta“

Poznato je da nadzorno osoblje i većina majstora napuštaju jamu ranije a ostaju samo oni koji moraju, naravno i majstori za nužno opravljanje kvarova. Tako je dežurni električar Hido žurno napuštao jamu prolazeći pored napuštača gumenog transportera. Ovaj povika: Majstore, struja me pecka kad pritiskam taster.

Obzirom da se Hidi žurilo upita napuštača:

- A koji te prst pecka? Na što mu ovaj pokaza palac desne ruke. Majstor brže izvadi izolir traku, zamota mu taj prst i reče:

- De probaj sad, peče li te?

- Ne, odgovori napuštač, a Hido nastavi ići prema vani te mu skrenu pažnju da traku skine prije nego što uđe u kupatilo kako drugi ne bi vidjeli sistem otklanjanja kvarova.

“Redžo i produženje korita“

Izrazito vrijedni, a stasom krupni Redžo radio je na Staroj jami svoj čitav radni vijek. Krupan, neobrijan ali počesto i mrzovoljan najviše je podsjećao na Badžu iz crtanog filma o Popaju mornaru.

Na izradi prostorija otvaranja, slobodno možemo reći najspecijalnijim rudarskim poslovima, radio je poseban pogon IRO (Izgradnja rudarskih objekata), koji je održavao i zasebne raporte. Njihov poslovođa hadži Mehmed Bajtarević naredi jednom mlađem radniku da treba odmah otići i naći bravara Redžu kako bi se produžilo korito grabuljara i nastavilo bušenje i miniranje. Mladić reče da ne zna ko je taj, a poslovođa da ne bi gubio vrijeme objasni:

- Idi dole u frlezu (prozivaonu), ima oko 100 radnika, a ti dovedi onoga što ti najviše liči na medvjeda.

Momak se vrati nakon par minuta sa Redžom, bez greške.

Read More

Uhapšen piroman: Kao maloljetnik ubio djevojku, danas pali kuće po Brčkom

Dvadesetsedmogodišnji Miroslav Tomić iz Brčkog, koji je još kao maloljetnik odgovarao za ubistvo Mare Mrkonjić (29) u zaseoku Mrkonjici kod Brčkog, uhapšen je zbog sumnje da je zapalio dvije kuće u Dubravama kod Brčkog.

 
Brčanska policija uspjela je vrlo brzo identifikovati piromana, koji je zapalio porodične kuće Marije Tomić i Marka Mendeša, koji rade u Austriji i Švicarskoj i ne borave u njima. Kako saznajemo, Miroslav je, inače, bratić oštećene Marije.

Prema nezvaničnim informacijama, on je nakon hapšenja policiji priznao paljevinu, ali nije kazao i zbog čega je to uradio. Tomić, je navodno, osoba se psihičkim problemima, pa nije isključeno da je zbog toga zapalio kuće.

- Utvrđeno je da su oba požara izazvana namjerno, a na osnovu dokaza, policija je došla do saznanja da je požare podmetnuo M. T. iz Brčkog. On je ubrzo pronađen i uhapšen - kazao je Halid Emkić, glasnogovornik Policije Brčko distrikta.


Brčanski vatrogasci su u noći sa subote na nedjelju imali pune ruke posla. Prvi požar prijavljen je Vatrogasnoj jedinici Brčko distrikta BiH u 2.45 sati kada im je rečeno da gori kuća u mjestu Dubrave. Vatrogasci su odmah izašli na teren i ugasili požar, a policija je pronašla tragove podmetanja požara.

Nepuna dva sata kasnije policiji je prijavljen još jedan požar u istom mjestu, koje se nalazi pored putne komunikacije Brčko - Cerik, a požar su ugasili vatrogasci iz Brčkog.

Tomić je u ljeto 2007. godine sa dva hica iz pištolja ubio Maru Mrkonjić, a potom njeno tijelo odvukao u kukuruzište. Krv je na putu tada primijetio slučajni prolaznik pa je žrtva nađena. Tomić je, prije nego što je otkriven, posmatrao policijski uviđaj na mjestu zločina. U to doba imao je samo 17 godina, pa se proces protiv njega vodio po zakonu o maloljetnicima i bio je zatvoren za javnost.

Read More

Ekskluzivni intervju s Dinom Merlinom

Na novom albumu nema dueta. Nisam imao niti jednu pjesmu koju bih poželio otpjevati u duetu, niti me iko inspirisao na saradnju u tom smislu.

Kako komentirate medijsku prašinu koja se digla nakon što su srbijanski mediji objavili da snimate duet sa Jelenom Karleušom? Šta je izvor ovakvih nagađanja?

Medijima je takva informacija interesantna bez obzira da li je tačna. Zvuči taman dovoljno kontraverzno i skandalozno da bude vijest, bez obzira što nema veze sa činjenicama. Jelena zna raditi svoj posao i zna dati medijima ono što žele, a to je već pola posla u šou biznisu i ja joj to uopšte ne zamjeram.

Dva puta ste učestvovali na Euroviziji. Naša zemlja posljednje dvije godine ne učestvuje na ovoj svjetskoj muzičkoj manifestaciji. Smatrate li da je to šteta za BiH i da se treba pronaći način na koji bi se finansiralo učešće naše zemlje?


"Šteta je propustiti bilo koju priliku za promociju Bosne i Hercegovine. Ali s obzirom na okolnosti, možda je bolje nikako ne predstavljati našu zemlju nego je predstavljati bilo kako. Na Eurosongu sam nastupao tri puta kao autor, od toga dva puta i kao izvođač. Mislim da je dobro sudjelovati na tom izboru, ali samo pod uslovom da imate dobru pjesmu. A puko sudjelovanje nema nikakvu svrhu.


Biste li pristali da ponovo predstavljate BiH na takmičenju za najbolju pjesmu Evrope?


Koliko pratite dešavanja u našoj zemlji? Protesti su svakodnevni, građani su nezadovoljni, kakvo to društvo postajemo i mislite li da će se nešto promijeniti u skorije vrijeme? Da li umjetnost ispašta zbog kompletne situacije?

Neozbiljno je pričati o ispaštanju umjetnosti dok ispaštaju živi ljudi zbog kojih ta umjetnost postoji, jer ti ljudi imaju preča posla i nemaju novca ni vremena za umjetnost jer se bore da prežive "od prvog do prvog". Itekako dobro znam kakav je to osjećaj, i sam imam iskustvo teškog rada u fabrici. Nisam bio ni šef ni poslovođa već na samom dnu poslovne hijararhije, i jedva sam sastavljao kraj s krajem, a još su bila znatno bolja vremena od današnjih. U toj situaciji vas ne zanima ništa drugo osim kako promijeniti tu situaciju u kojoj imate i želje i snove a ne možete ih ostvariti.

A problemi u umjetnosti, i uopšte u kulturi, tek trebaju doći na red nakon što se riješe brojni drugi problemi koji se tiču osnovne egzistencije i prava građana. Jer bez umjetnosti je život moguć. Dosadan, ali moguć. Bez hljeba, život nije moguć. Tako da su prioriteti jasni.


"Samo je nejasno dokle će ići bezobrazluk političara a dokle strpljenje naroda. Ne treba zaboraviti da su bahati političari i mediji, naš vlastiti odraz u ogledalu i to uvećan nekoliko puta. Naša zemlja i društvo propadaju, ne samo ekonomski, već i u moralnom i svakom drugom smislu. A do promjene će doći kad se svi mi pojedinačno počnemo mijenjati.


Našu zemlju su nedavno zadesile nezapamćene poplave. I sami ste se uključili u humanitarne akcije, te posjetili stradala područja. Kakva iskustva nosite? Šta smo i jesmo li naučili nešto iz ove tragedije?

Strašno je ono što se dogodilo, a većina građana koju je vodena stihija zaobišla ne može pojmiti stravične razmjere ove tragedije. Nažalost, za mnoge građane ova tragedija je samo još jedna loša vijest sa ekrana. Moja pomoć je minimalna u odnosu na nesebičnost i odvažnost mnogih ljudi koji nisu čekali političare da reaguju jer oni su, kada su problemi građana ove zemlje u pitanju, poletni kao mrtav konj. Nažalost, oporavak će trajati još dugo i posljedice neće nestati same od sebe. A s obzirom da ova tragedija polako ali sigurno pada u zaborav, posljedice će mnogi građani osjećati duže nego što bi morali.

Da se okrenemo vedrijim temama. Nogometna groznica zahvatila je BiH zbog učešća reprezentativaca na Svjetskom prvenstvu. Kako ste doživjeli naš prvi nastup na Mundijalu i šta prognozirate Zmajevima, mogu li proći grupu? Može li njihov uspjeh biti integrativni faktor naše države?


"Pokazali smo zašto smo Zmajevi. Nevjerovatno sam ponosan na naš prvi nastup. Argentina je fudbalska velesila, a provukla se kroz iglene uši protiv Bosne i Hercegovine. To je velika stvar. Nismo imali sportske sreće, ali smo pokazali da smo pravi Zmajevi i zašto svi trebaju da se plaše naših momaka.


Prvom utakmicom su najavili da najbolje tek dolazi. Moramo proći dalje. Već je plasman na Mundijal postigao više na integraciji ove zemlje, nego svi domaći političari i kompletna međunarodna zajednica. Međutim, Bosna će krenuti naprijed kada mladi ljudi, oni koji su budućnost naše zemlje, nauče najvažniju lekciju od Zmajeva – samo radom, vlastitim zalaganjem i odricanjem je moguć napredak. Ne trebaju i ne smiju čekati nikoga da im omogući bolji život, jer to neće dočekati. Moraju sami biti kovači svoje sreće. Drugog puta nema.

Cover albuma "Hotel Nacional"


Vaša muzička karijera traje dugo, vole Vas i mlađi, ali i starija populacija, kako građani BiH tako i stranci. No, u posljednje vrijeme imamo hiperprodukciju na našim prostorima kada je u pitanju muzika. Koliko je to dobro ili loše i koliko su kvalitetni mladi muzičari?

Hiperprodukcija je prisutna globalno, ne samo na našim prostorima. Dobro je što su tehnika i tehnologija postale svedostupne i što mladi muzičar može objaviti pjesmu bez ičije pomoći ako je bar malo vješt i želi sticati nova znanja. To je rezultiralo ogromnom produkcijom, ali mislim da se omjer uspješnih i neuspješnih nije puno promijenio u odnosu na vrijeme kada sam ja počinjao. Isto tako, ogromne su varijacije u smislu kvalitete, ali i svježine u novom zvuku i eksperimentima sa novim tehnologijama, a rezultati nisu baš uvijek sjajni. Ali prije svega i poslije svega, potreban je talenat, onaj X faktor koji donosi prevagu. Što bi rekao jedan moj prijatelj: Il’ ima il’ nema struje.

Read More

Sami uzgojite šumske jagode

Pod uzgojem šumske jagode podrazumijevamo one divlje europske i alpske sorte. Od običnih vrtnih jagoda, ove se razlikuju po tome što su im plodovi manji. Kako rastu, tako formiraju uredne kupove koji se šire u promjer do 40 cm-a. Cvjetaju cijelu sezonu, a listovi su joj svjetlo zelene boje.

Ljekovitost šumske jagode


Još od davnina poznata je ljekovitost divljih šumskih jagoda. Ljekoviti su svi njezini dijelovi, korijen, izdanci, lišće i plodovi. Koriste se za liječenje bubrežnih i žučnih kamenaca, protiv nesanice i za smirenje te za poboljšanje probave i apetita. Dobre su kao protuupalno sredstvo, a i kod reume. Plodovi su puni minerala kao što su kalcij, natrij, fosfor i željezo. Imaju velike količine eteričnih ulja i tanin. Puni su vitamina C, salicilne i vinske kiseline. Listovi šumske jagode ubrane u ljeto možete staviti u rakiju, a kada je razrijedite možete dobiti idealno sredstvo za ispiranje usta. Ovom vodicom, osvježite dah i spriječite neugodan zadah i bolesti zubnog mesa.


Uzgoj šumske jagode


Kod uzgoja divljih sorta, alpske jagode ćete vrlo lako uzgojiti. One ne trebaju posebno bogato i vlažno tlo, iako će im takvi pogodni uvjeti povećati plodnost. Sade se na udaljenostima do 40 cm-a jer možete očekivati da se toliko rasprostru. Divlje jagode je bolje uzgajati na vlažnijem tlu koje je pomalo prekriveno sjenom.


Što se tiče uzgoja u stakleniku, alpske jagode možete uzgajati tako, ali one će tada biti osjetljivije. Možda će ih češće napadati crveni pauk. Za uzgoj europskih divljih jagoda ne preporučuje se uzgoj u staklenicima jer ne vole zaštićene uvjete. Radije ih pokušajte uzgojiti u loncima jer trebaju manje vode nego moderne vrste.



Alpske jagode koriste se i u svrhu ukrasne vrijednosti. Njima se prekriva tlo i na taj način mogu biti lijep ukras u vašem vrtu. U isto vrijeme zbog toga što rastu kao skupine, dobra su zaštita kukcima tijekom mjeseci hibernacije.


Kod razmožavanja bitno je spomenuti da se alpske jagode uzgajaju iz sjemena. Ostavite plodove da se osuše na suncu pa dobro istrljajte. Tako ćete dobiti sjeme koje možete posaditi u zadnjim zimskim mjesecima ili odmah na početku proljeća. Sjeme koje će biti posađeno u proljeće ne treba prekrivati zemljom. Temperatura tla bi trebala biti oko 15 stupnjeva.


Održavanje šumske jagode


U proljeće je šumske jagode potrebno redovito plijeviti i malčirati te općenito svaki mjesec prskati otopinama algi. Početak proljeća rezerviran je i za sijanje novih vrsta. Ljetni mjeseci donijet će vam i prve plodove. Berite tijekom cijelog ljeta i uživajte u ovim ukusnim jagodama. U jesen otklonite stare biljke. Zima je idealna za sadnju biljaka pod zaštitom u loncima.


Berba jagoda


Berba jagoda rezervirana ja za ljetne mjesece. Tijekom cijelog ljeta moći ćete uživati u šumskim jagodama.


Jagode u kulinarstvu


Od šumskih jagoda mogu se pripremiti pekmezi, želei, džemovi, kompoti ili sirupi. Ukusne su pa iskoristite ljetne mjesece kako bi uživali u finim, svježim plodovima. Ako ćete kuhati džem ili žele, dodajte malo vode tijekom pripreme jer plodovi nemaju puno tekućine.


Šumske jagode se mogu naći u šumskim predjelima sve do 1500 metara nadmorske visine. Autohtono područje divljih jagoda je Europa, ali u prošlosti su se uzgajale samo sjeverno od Alpa. Upravo zato, Grcima su bile nepoznate, a i Rimljani su jako malo znali o njima. Ubrzo su stigle i američke sorte, ali nisu zadržale takvu popularnost u Europi kao ove autohtone divlje šumske jagode. One su osvajale svojim primamljivim mirisom i okusom. Tek u 19. st. počele su se uzgajati hibridne jagode.

Read More

OPASNOST! Ako vam je na fotografijama samo jedno oko crveno HITNO na pregled!

Ako vidite svoju sliku, ili bilo koga drugog, naročito djece gdje vam je samo jedno oko crveno od blica, to može biti znak retinoblastoma, odnosno oblik raka oka.

Prisjetimo se priče o majci Naomi Whitmore koja je zahvaljujući fotografiji primijetila neobičan odsjaj u samo jednom oku njezinoga sinčića. Zahvaljujući toj fotografiji njezino dijete je i danas živo, piše Dnevno.

Nakon prve fotografije i tog neobičnog odsjaja, majka je svog sinčića fotografirala još nekoliko puta. Ono što je otkrila doista ju je iznenadilo i uplašilo te je pomoć odlučila potražiti kod liječnika te mu predočiti fotografije koje su je zabrinule.

Nakon što je liječnik vidio fotografije odmah je primijetio kako s dječakovim okom nešto nije u redu. Nakon obavljenih testiranja ustanovljeno je kako Harry na lijevom oku ima pet malih tumora. Retinoblastom je brzo napredujući tumor koji se razvija u stanicama mrežnice oka, a onaj neobičan odsjaj u oku s fotografije bio je refleksija tumora.

Ovu ranu fazu tumora gotovo je nemoguće otkriti, a da majka nije uslikala dječaka i reagirala na sumnje danas Harry najvjerojatnije ne bi bio živ.

Retinoblastom je brzo napredujući tumor koji se razvija u stanicama mrežnice. U razvijenim zemljama, retinoblastom ima jednu od najvećih stopa izlječivosti od svih malignih tumora dječje dobi (95-98%), s preživljenjem od preko 90%. Retinoblastom je tumor koji vrlo dobro reagira na terapiju.

Postoje dva oblika bolesti; genetski nasljedni oblik i negenetski, nenasljedni oblik. Približno 55% djece koja boluju od retinoblastoma imaju negenetski, nenasljedni oblik. Ako ne postoji povijest bolesti unutar obitelji, bolest se označava “sporadičnom” ali to ne isključuje da se ne radi nužno o negenetskom obliku. U oko dvije trećine slučajeva, samo je jedno oko pogođeno (jednostrani retinoblastom); u jednoj trećini, tumori se razvijaju u oba oka (obostrani retinoblastom).[1] Broj i veličina tumora na svakom oku može varirati. Položaj, veličina i kvantiteta tumora se proučava pri odabiru načina liječenja.

Najčešći i najočigledniji sipmptom je abnormalan izgled zjenice. U zdravom oku, zjenica može izgledati crveno kada smo uslikani na fotografiji gdje je korištena bljeskalica, dok naprotiv na oboljelom oku, zjenica može biti bijela ili žuta (leukokorija). Žućkast izgled zjenice također može biti vidljiv pri slabijem umjetnom svjetlu i može nalikovati oku mačke.

Ostali manje učestali simptomi su: pogoršanje vida, crveno i nadraženo oko, zaostajući rast ili odgođen razvoj. Kod neke djece može se razviti škiljavost, koje se često naziva “razrokost” (gledanje u križ) (strabizam).

Ako se primjeti bilo koji od ovih simptoma ili postoji razlog za zabrinutost, treba se posjetiti obiteljskog liječnika ili specijalista pedijatrije. Ako je bijela refleksija oka uhvaćena na fotografiji, fotografiju se treba uzeti sa sobom kod liječnika opće prakse ili specijalista pedijatrije. Ovisno o položaju tumora, mogao bi biti vidljiv kroz zjenicu kada se pogleda oftalmoskopom. Pozitivna dijagnoza se obično dobije pregledom pod anestezijom (EUA).

Refleksija bijelog oka nije uvijek pozitivna indikacija retinoblastoma i može biti prouzrokovana lošom refleksijom svjetla ili drugim uvjetima kao što je Coatsova bolest (eksudativni retinitis).

Read More

SREĆA U NESREĆI : ZAHVALJUJUĆI FACEBOOKU ŽENA OTKRILA DA IMA RAK: Evo kakve je simptome imala!

Jedna majka otkrila je da boluje od agresivnog oblika raka jajnika zahvaljujući Facebooku. Laura Everley (36) shvatila je da boluje od karcinoma kad je ugledala jednu objavu na ovoj društvenoj mreži.


Ona je patila od nadutosti, bolova u donjem dijelu stomaka, zatvora i često je imala potrebu da mokri, ali je sve to pripisivala sindromu iritabilnog crijeva ili endometrioze, od čega je prije bolovala.

– Simptomi su bili isti, pa sam pomislila da je to sindrom iritabilnog crijeva. Počela sam jesti hranu bez glutena, ali nije bilo nikakvog poboljšanja. Nikad nisam ni pomislila da imam rak. Jednostavno ne mislite da se to vama može dogoditi.

Početkom 2014. godine, kad je pročitala taj post na Facebooku, simptomi su je mučili već tri mjeseca.

– Jedna prijateljica podijelila je objavu svoje prijateljice o svojim iskustvima s karcinomom i šta je sve prošla. Tu je bio popis simptoma i shvatila sam da ih sve imam. Pozvala sam ljekara i rekla da možda imam rak.


Ljekari su potvrdili da Laura ima cistu, ukonili je i poslali cistu na biopsiju. U desetom mjesecu 2014. godine pozvali su je u bolnicu.

– Mislila sam da idem samo na kontrolu, pa sam išla sama. Tada mi je rečeno da imam karcinom. Bila sam sama kada su mi rekli. Bilo je strašno. Ostala sam s jednom medicinskom sestrom, gušeći se u suzama satima. Čim sam izašla iz bolnice, nazvala sam supruga Marka i rekla mu loše vijesti. Nisam to mogla zadržati za sebe, morala sam nekome ispričati. Morala sam reći i sinu Harryju, ali on ima samo pet godina, tako da baš i ne zna šta znači rak jajnika.

Dvije sedmice kasnije Laura se sastala s hirurgom koji joj je ponudio da odstrane jedan jajnik ili da naprave potpunu histerektomiju, što bi značila da više neće moći imati djecu.

– Imala sam Harryja, ali sam željela još djece. Bilo je teško, ali odlučila sam se na potpunu histerektomiju. Nisam željela da se rak vrati. Nakon toga su mi ljekari rekli da sam napravila dobar izbor, jer je rak bio u takvoj fazi da bih na kraju svejedno trebala histerektomiju – prisjetila se.

Sada se bliži kraj kemoterapije i ljekari su uvjereni da će Laura biti dobro. Liječenje je bilo naporno, poslije svakog kruga bila je bolesna sedam dana. Također, izgubila je i kosu. Ona također želi da žene budu svjesne opasnosti raka jajnika.

– Mislim da žene nisu upoznate sa simptomima. Nema definitivne liste, neki su pomalo nejasni, a neki simptomi mogu značiti puno toga. Lako je odbaciti i ignorirati simptome, ali nije vrijedno rizika.

Rak jajnika smatra se “tihom bolešću” jer se simptomi u pravilu javljaju tek u uznapredovalom stadiju, kao posljedica pristunosti velike tumorske mase ili tekućine u trbušnoj šupljini.

Najčešći simptomi raka jajnika su: grčeviti bolovi u trbuhu koji traju dulje od 14 dana, osjećaj napuhivanja, pritisak u zdjelici, mučnina ili žgaravica. Mogu se javiti smetnje u pražnjenju crijeva (zatvor ili proljev) te povraćanje.

Neke žene mogu osjetiti urinarne simptome poput nevoljnog istjecanja mokraće. Ginekološke smetnje, primjerice nepravilno vaginalno krvarenje ili bol tijekom spolnog odnosa javljaju se u manje od četvrtine oboljelih. Od generalnih simptoma mogu se javiti umor, gubitak apetita te neobjašnjivo smanjenje ili povećanje tjelesne težine.

Povećanje trbuha kod žena oboljelih od raka jajnika može biti posljedica veličine samog tumora ili nakupljanja tekućine u trbušnoj šupljini koja se naziva ascites.

Read More

Nevjerovatna priča: Prošla je pravi pakao i jedva ostala živa, a danas je svima inspiracija

Kad se probudila, automobil se nekontrolirano okretao. Kellie je ostala bez svijesti, zatočena u preokrenutom automobilu. Kad su je napokon oslobodili, hitno su je prevezli u bolnicu. “U to vrijeme, mislila sam da je to najgora stvar koja mi se mogla dogoditi. Imala sam 17 godina, trebala sam krenuti u posljednji razred srednje škole, a nakon toga sam se bojala voziti ili čak ući u automobil”, ispričala je.

Nakon što je sedam dana bila prikovana za krevet, članovi njene porodice odlučili su je odvesti na odmor, kako bi zaboravila na saobraćajnu nesreću. Nisu mogli ni slutit da će joj se dogoditi još veća nesreća. Kellie je s ocem odlučila ići skijati na vodi, ali brod njene porodice nije htio krenuti. Odjednom je eksplodirao i završio u plamenu. “Sjećam se da mi je vatra dolazila do očiju i sve što sam mogla napraviti bilo je zatvoriti ih. Pokušala sam skočiti s broda, no poskliznula sam se. Pogledala sam iza sebe ne bih li ugledala svog oca, no vidjela sam da mi noge gore. Kad sam skočila u vodu, pala sam u šok. Moj tata je i dalje bio na brodu.

Vrištala sam bez prestanka. Naišao je drugi brod i spasio nas, no čim sam izašla iz vode bol je postala toliko jaka da sam bila uvjerena da umirem”, opisala je Kellie. Na mjestu nesreće brzo su se pojavili novinari. “Zadnje što sam željela bilo je to da ljudi pokušavaju fotografisati moje opečeno lice i tijelo”, ispričala je Kellie za BuzzFeed News, prenosi Index.hr. Prve faze oporavka bile su joj najteže.

“Ljudi su mi govorili da sam čudo i da sam jaka osoba. Pokušavala sam se ponašati kao jaka osoba, no duboko u sebi borila sam se s PTSP-om, depresijom i tjeskobom. Trebalo mi je godinu dana da se uzrujam i da prestanem biti ‘jaka osoba’ koju su svi vidjeli”, ispričala je. U bolnici je provela mnogo vremena, a i nakon odlaska kući dugo se oporavljala. “Morala sam ponovno učiti hodati. Nisam smjela na sunce pune dvije godine, pa sam bila pokrivena od glave do pete i nosila sam kišobran sa sobom.

Ljudi su zurili u mene, posebice jer mi je koža bila ružičasta, nisam imala kose ni obrva. Morala sam mazati kožu kremama pet puta dnevno pune dvije godine”, opisala je samo dio tretmana. Svoj oporavak duguje, kako kaže, dvjema stvarima: svojoj porodici i tjelovježbi. “Aktivan i zdrav život me spasio. Veliku ulogu odigrala je i moja porodica. Moja mama je bila uz mene, ona je anđeo. Morala me kupati, voditi na WC, češljati me…” opisala je Kellie. Puno joj je pomogao i otac koji je bio s njom u trenutku nesreće.

“Zajedno smo prolazili kroz to i nijednom nije mislio samo na sebe. Uvijek ću mu biti zahvalna na pomoći, ljubavi i nježnosti tokom cijelog tog vremena”, rekla je. Povratak u školu bio joj je jako težak. “Nisam imala obrve, a moja koža i dalje je bila crvena. Ljudi koji nisu znali šta mi se dogodilo su zurili u mene, jer sam nosila zavoje, šešir i kišobran”. Ispričala je kako djevojke iz protivničkog košarkaškog tima nisu htjele igrati s njom zbog njenog izgleda te su izrekle nebrojene užasne komentare o njenom izgledu.

Kellie nikad nije dopustila da je to slomi, a kad danas gleda fotografije iz bolnice govori: “Prešla sam dalek put”. Danas 22-godišnja Kellie studira fitness i nutricionizam te radi kao osobni trener. Njen profil na Instagramu pun je inspirativnih postova o brizi za sebe, fitnesu i pozitivnosti. “Aktivan i zdrav život pomogli su mi da preživim to sve. Tjelovježba je najučinkovitiji antidepresiv, no najmanje ga se koristi.

Najkorisnije se osjećam kad pomažem ljudima da ostvare svoje ciljeve, oslobode endorfine i osjećaju se dobro. To je ono što volim i oko čega sam jako strastvena”, rekla je. Iako je tokom oporavka naučila da je najvažnije ono što je u nama, a ne na nama, Kellie se ponosi i što je naučila jako dobro crtati obrve koje nije imala. Ističe da je nesreća imala pozitivnu stranu, jer da se nije dogodila, ona možda nikad ne bi pronašla svoju strast. “Ne bih postala osobni trener i ne bih mijenjala tuđe živote”, zaključuje i savjetuje svima da se okruže pozitivom i ljudima koje vole.

Read More